Na groblju u Bijeljini danas su se okupile stotine ljudi da isprate na vječni počinak Mladena Žižovića (44), trenera koji je iznenada preminuo tokom utakmice Superlige Srbije između Mladosti iz Lučana i Radničkog iz Kragujevca.
Scene s posljednjeg ispraćaja bile su potresne — rijeka ljudi, porodica, prijatelji, bivši i sadašnji fudbaleri, kolege i navijači, svi su došli da se oproste od voljenog trenera i čovjeka koji je obilježio regionalni fudbal.
Među prisutnima su bili i bivši selektor Srbije Mladen Krstajić te nekadašnji reprezentativac Milan Lane Jovanović, koji su s tugom položili cvijeće i odali mu počast.
Podsjetimo, tragedija se dogodila prije tri dana, kada se Žižović tokom prvog poluvremena utakmice srušio pored klupe. Hitna pomoć je odmah reagirala, ali, uprkos naporima ljekara, njegovo srce nije izdržalo.
„Fudbal je izgubio velikog stručnjaka, a svijet velikog čovjeka“, kažu njegovi kolege. Nenad Lalatović i Neško Milovanović, koji su bili svjedoci tragedije, opisali su za Telegraf.rs trenutke užasa na terenu, jedva pronalazeći riječi u šoku i nevjerici.
Žižović je u Radnički stigao tek dvije sedmice prije smrti, a iza sebe je imao sjajnu trenersku karijeru — posebno se pamti sezona s Borcem iz Banje Luke, kada je ekipu vodio do evropskih utakmica i ostvario historijske rezultate.
Na današnjoj sahrani vladala je tišina, a u zraku su se mogle čuti samo suze i šapat:
„Bio si ne samo trener, nego i čovjek kakvih je malo.“
Fudbalska porodica oprašta se od Mladena Žižovića, uz poruku da će njegovo ime i rad zauvijek ostati upisani u historiju regionalnog sporta.
Mladen Žižović napustio nas je u 45. godini života. Srce koje je živjelo za nogomet, prestalo je kucati upravo na terenu — tamo gdje je proveo najveći dio svog života i karijere. Vijest o njegovoj smrti potresla je cijeli nogometni svijet regije.
Žižović je bio omiljen među igračima, kolegama i navijačima, poznat kao čovjek koji je živio za nogomet i davao sebe svakom timu koji je vodio. Kolona ljudi koja je došla na Gradsko groblje u Bijeljini svjedoči o poštovanju koje je uživao.
Prije sahrane održano je opelo u crkvi u centru Bijeljine, nakon čega je tijelo preneseno na groblje.
Na čelu povorke koračao je njegov sin, noseći drveni krst, koji je u jednom trenutku poljubio — prizor koji je slomio srca svih prisutnih. Tišina koja je uslijedila bila je dublja od svake riječi.
Žižović će ostati zapamćen kao trener koji je s Borcem iz Banje Luke pravio čuda u Europi, kao čovjek koji je volio nogomet do posljednjeg daha i koji je ostavio neizbrisiv trag u sportu koji je živio i volio.