Nakon gotovo dva mjeseca neizvjesnosti, tišine i borbe za život, porodica Veladžić dočekala je vijest koja im je, barem nakratko, vratila dah. Ado Veladžić, teško povrijeđen u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila sredinom decembra prošle godine, nakon 58 dana tišine – progovorio je, piše Crna-Hronika.
Dirljivu objavu podijelila je njegova sestra, otkrivši koliko je taj trenutak slomio, ali i podigao cijelu porodicu.
“Počeo je pričati… a ja sam se slomila. Ne od tuge, nego od svega što sam držala u sebi dok sam šutjela kraj njegovog kreveta, moleći Boga da mi ga ne uzme. Taj tihi, slabi glas probio je bolnicu, probio strah, probio mene. Još je ranjiv, još ga boli, ali govori. Živ je. Vraća se.” – piše Crna-Hronika.
Ističe da su se u tom trenu vratile sve neprospavane noći i sve izgovorene dove.
“Brate, tvoj glas me je vratio u život i dok god dišem, nosit ću ovu borbu u srcu.”
Objava je izazvala stotine poruka podrške i emocija širom regiona — ljudi su se godinama susretali s ovakvim tragedijama, ali rijetko koja priča nosi ovoliku težinu i nadu u isto vrijeme.
Podsjetnik na tragediju koja je sve promijenila
Mirzet i Ado Veladžić teško su povrijeđeni u teškoj saobraćajnoj nesreći 14. decembra 2025. godine na magistralnoj cesti M4.2 u mjestu Purići. Tog dana braća su, prema neslužbenim informacijama, bila na putu prema Sloveniji kada je došlo do sudara tri putnička vozila – dva s bh. i jedno sa slovenskim registarskim oznakama.
Uprkos naporima ljekara, Mirzet Veladžić je preminuo šest dana kasnije u Kantonalnoj bolnici Bihać, od posljedica teških povreda. Njegov odlazak ostavio je porodicu slomljenom u trenutku kada je Ado vodio najtežu borbu u životu.
Borba za Adin život se nastavlja
Iako je njegovo stanje i dalje ozbiljno, činjenica da je nakon 58 dana tišine uspio izgovoriti prve riječi za porodicu znači više od ijedne medicinske prognoze. To je znak borbe, života i nove nade.
Porodica Veladžić zahvalila se svima koji su bili uz njih u najtežim trenucima – porukama, molitvama i podrškom. Kažu da od borbe ne odustaju i da svaki novi dan čekaju s vjerom i nadom.
“Korak po korak, idemo dalje”, poručuju.