Anđela Ruman i Miloš Milosavljević, mladi par iz Novog Sada koji je sanjao zajednički život, među su šesnaest nevinih žrtava koje su 1. novembra 2024. godine izgubile život u padu nadstrešnice na Željezničkoj stanici u ovom gradu. Tragedija koja je potresla cijelu Srbiju dodatno je dobila težinu kada je, tek nakon njihove smrti, otkriveno da je Anđela bila trudna.
Njih dvoje planirali su saopštiti radosnu vijest porodici tokom nedjeljnog ručka. Umjesto toga, dva dana ranije, njihovi životi ugašeni su u sekundi – dok su čekali voz.
Njihove porodice sada žive s bolom koji ne prolazi. Anđelina majka, Zorica Ruman, na dan kćerkinog rođendana podijelila je potresnu poruku: „Tog dana nisam dobila samo kćer, već i najbolju prijateljicu.“ Umjesto slavlja, sada joj na grob nosi cvijeće i pali svijeće.
Goran Milosavljević, otac poginulog Miloša, saznao je za smrt sina putem medija. U 19:50 sati pročitao je njegovo ime na portalu, a samo dvije minute kasnije policija mu je pokucala na vrata. „Naš Miloš je nastradao“, bile su riječi koje je, kako kaže, jedva preživio.
Uprkos tome što Miloš nije imao teške vidljive povrede, smrtonosne su bile ozljede glave i ramena. Goran ističe da mu je sin izgledao gotovo netaknuto – bez krvi, bez rana – ali je konstrukcija bila kobna.
Porodice nastradalih, zajedno s javnošću, traže odgovore. Kako je moguće da konstrukcija na tako frekventnom mjestu nije bila sigurna? Ko je odgovoran za to što se običan dan čekanja voza pretvorio u masovnu tragediju? Zašto niko nije reagovao na upozorenja o lošem stanju nadstrešnice, ako su uopće postojala?
Za sada, odgovora nema. Tužilaštvo vodi istragu, dok građani i mediji zahtijevaju transparentnost i pravdu za sve nastradale. Srbija još uvijek tuguje, a porodice čekaju – ne samo odgovore, nego i kaznu za one koji su odgovorni.