U svijetu korida, gdje dominiraju snaga i tradicija, rijetko se sreće žena, a još rjeđe mlada djevojka koja ruši predrasude. Ipak, 23-godišnja Martina Batista iz Busovače upravo to čini – kao najmlađa kondiciona trenerica bikova u Bosni i Hercegovini, svojim radom i strašću dokazuje da ljubav prema ovim moćnim životinjama ne poznaje granice.
Martina je odrasla u porodici u kojoj su tradicija i ljubav prema životinjama način života. Još kao djevojčica, sa samo osam godina, počela je pokazivati interesovanje za bikove, ali prelomni trenutak dogodio se kada je njen otac Pero doveo bika Brizana. Tada je osjetila snažnu povezanost s ovim životinjama i počela učiti sve o njima.
Njena prva korida bila je sa 15 godina. Taj trenutak bio je ključan – osjetila je snagu i uzbuđenje koje donosi ovaj sport i shvatila da će bikovi zauvijek biti dio njenog života.
Dok njeni vršnjaci prate modne trendove i izlaze u klubove, Martina bira radnu odjeću, gumene čizme i dane provedene u štali. Njena svakodnevica nije tipična za djevojku njenih godina – svaki dan posvećen je brizi o bikovima, od ishrane i njege do kondicionih treninga koji su ključni za njihovu snagu i izdržljivost u areni.
“Oni su moj život. Kad sam bila u Švedskoj kod sestara, jedva sam čekala da se vratim. Nedostajali su mi više nego bilo šta drugo”, kaže Martina.
Iako su bikovi snažne i instinktivne životinje, ona ih ne vidi samo kao simbole moći – razumije ih i prepoznaje njihova raspoloženja.
“Ne smijete se nikad previše opustiti, jer su to ipak životinje koje instinkt vodi. Ali ako ih znate pročitati, ako ste stalno s njima, možete predvidjeti njihove reakcije”, objašnjava.
Njena metoda rada zasniva se na povjerenju i poštovanju. Kada se nakon dužeg odsustva vrati, bikovi je prepoznaju po glasu, a prizori njihovog ponovnog susreta su emotivni i dirljivi.
Iako je završila frizersku školu, Martina nikada nije vidjela sebe u salonu. Više je privlače poslovi poput automehaničarstva i mesarstva, ali najveću sreću pronalazi u radu sa životinjama.
“Ljudi me ne privlače toliko kao životinje. Voljela bih da imam veliku farmu punu goveda – to je za mene pravo bogatstvo”, kaže ona.
Svjesna je da njen životni izbor nije tipičan, ali se ne obazire na predrasude. Ljudi se često iznenade kada čuju čime se bavi, a mladići ostaju bez riječi kad shvate da upravo ona vodi bikove u arenu. No, Martinu to ne dotiče – ona zna šta želi i ponosna je na svoj put.
Umjesto noćnih izlazaka i klubova, ona uživa u prirodi, roštiljima s prijateljima i zdravom načinu života. Alkohol je ne zanima, a diskoteke su joj dosadne.
I dok god postoji tradicija korida, ona će biti tu, rame uz rame sa svojim bikovima – neustrašiva, odlučna i nepokolebljiva.
