Porodični odnosi često su ključni faktor u braku, ali kada jedan partner ne dobije jednako mjesto u porodici supružnika, nesuglasice su neizbježne. Jedna žena odlučila je podijeliti svoju priču o tome kako je njen brak, i pored ljubavi i zajedničkog života, polako postao odnos u kojem se osjeća kao strankinja među vlastitim najbližima.
Početni znakovi ignorisala iz ljubavi
Sve je počelo još prije pet godina, kada su ona i njen sadašnji suprug već bili zajedno. Njegova sestra je pravila svadbu, a kada su se svi okupili za zajedničko fotografisanje, on ju je iznenada zaustavio riječima: “Ovo je nešto naše, porodično slikanje.”
“Trebalo mi je biti jasno već tada. Ali nastavili smo vezu, vjerili se, ostala sam trudna, pronašli smo stan, vjenčali se… I onda je stiglo dijete”, priča ona.
Nakon braka – kao da je “usvojena”
Iako su stvorili zajednički dom i porodicu, njen suprug i njegova porodica nastavili su je tretirati kao nekoga sa strane, umjesto ravnopravnog člana porodice.
“Od trenutka kada smo se vjenčali, kao da su me on i njegovi ‘usvojili’, umjesto da me prihvate kao suprugu i partnericu. Svađe su postale česte, jer ‘samo da nije po mom’, zato što je kod njih drugačije. Dolazimo iz različitih krajeva Srbije, ali zar to nije razlog više da se oboje prilagođavamo?”
Njegova majka čak nije željela ni doći na babine kada se rodilo njihovo dijete.
“Rekla je da ona ‘nema običaj da ide na babine’. To me povrijedilo. U mojoj porodici to je normalna stvar, pokazivanje ljubavi i poštovanja prema snahi i unučetu. Ali kod njih – druga pravila.”
Kuća mu nije tamo gdje su mu žena i dijete
Ipak, ono što je najviše boli jeste način na koji njen suprug i dalje svoju prvobitnu porodicu vidi kao jedini pravi dom.
“Konstantno govori kako mu je kuća tamo odakle je došao, a ne ovdje, gdje smo zajedno stvorili dom. Ja sam se udala, i za mene je ovo naša porodica. Koliko god mu objašnjavala da, iako ja imam roditelje i porodicu, ono što smo nas dvoje stvorili treba da bude prioritet – ne vredi.”
Ono što dodatno produbljuje njenu bol jeste to što njegove sestre u braku imaju potpuno drugačiji tretman.
“Dvije njegove sestre su udate i kod njih je skroz druga priča. Njihovi muževi ih poštuju, njihove porodice su prihvaćene. A ja? Ja kao da sam uljez.”
Rastanak je možda jedino rješenje
Nakon godina borbe za ravnopravnost u sopstvenom braku, donijela je tešku odluku – razvod možda postaje neizbježan.
“Nažalost, mislim da ću se razvesti. Umorna sam od borbe da budem prihvaćena u sopstvenom braku. Ako nas dvoje nismo tim, ako moj suprug i dalje bira prošlost umjesto budućnosti koju smo zajedno izgradili – onda ja nemam šta tražiti u toj priči.”
Njena ispovijest podsjeća na čestu dilemu s kojom se susreću mnoge žene – gdje prestaje uloga snaje, a počinje pravo na vlastiti život i porodicu?