Radionicom “Komparacija dramske i operne predstave” završena je manifestacija “Teatar baština ’24. saradnja sa profesionalnim pozorišnim produkcijama”

Sinoć/23.12.2024./ je Off programom – radionicom za osnovce i srednjoškolce pod nazivom “Komparacija dramske i operne predstave” završena manifestacija “Teatar baština ’24. saradnja sa profesionalnim pozorišnim produkcijama”. Radionicu je vodila Emina Alaoui Yazidi.

Emina je članica Hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo. Horskim muziciranjem se bavi od 7. godine. Nakon Osnovne Muzičke škole, horsko pjevanje nastavlja u Srednjoj školi. Nakon studija Pedagoškog fakulteta u Zenici, nastavlja muzičko djelovanje, paralelno sa pedagoškim radom. Članica Ženskog vokalnog ansambla “Allegro”, a trenutno je i članica  Mješovitog vokalnog ansambla “Art Vivo”.

Budući da radionica nosi naziv “Komparacija dramske i operne predstave”, o povezivanju ove dvije umjetnosti i na koji način ih nastoji približiti učesnicima u radionici, Emina Alaoui Yazidi je kazala.

“Najlakše je napisati neke koncizne teze i razgovarati na već poznate teme. Međutim, ja najviše volim poći u startu od iskustva polaznika koji su ispred mene.  Dakle, ovisno o njihovom stepenu i njihovim interesima, lagano ćemo provlačiti tu komparaciju između teatarskog izraza, organiziranja teatarske predstave i povlačiti malo paralelu sa opernom predstavom i opernim izražajem, zato što zapravo smatram da u teatru ima mnogo elementa opere, naročito u impostaciji glasa, svakog glumca. Dakle, ne znam, mnogi su čitali i istraživali operu i teatar, ali je možda nekima manje poznato da je klasična antička teatarska izvedba zapravo imala u sebi puno elementa opere, odnosno horskog pjevanja. Na momente su glumci izlazili da bi dočarali neku situaciju do kraja, izlazili su i pjevali su zapravo pjesmu ili neki ep ili dio koji je zapravo trebao pojačati situaciju o kojoj upravo glumci govore. Tako da je to zapravo, oni su blizanci – opera i teatar , i mislim po meni da su zapravo nepodjeljivi, da se vrlo prožimaju i da se vrlo oslanjaju jedni na druge. Smatram da zaista talentovan glumac treba da bude i sjajan pjevač, isto tako i sjajan plesač, a možda imamo tu privilegiju i da pod našim krovom u Sarajevu, u Narodnom pozorištu, ekzistira i balet kao Javna ustanova. Tako da se mi svi zajedno družimo i zajedno radimo projekte i onda imamo priliku da se konsultujemo jedni s drugima u slučaju pripreme neke predstave. Puno je lakše upitati nekog baletana kako da vam pojasni neki pokret, šta želite naglasiti, njima je to spontano, oni vam to vrlo lahko objasne, a isto tako i glumac dođe pa pita nas, – “večeras pjevam, imam taj dio u predstavi, šta da radim, kako da postavim glas, da ne dođem u neku kriznu situaciju u momentu na sceni”, i tako. Tako da ta saradnja, razumijevanje, poštovanje, ljubav, to je zapravo nešto najljepše što i povezuje sve umjetnike svijeta”, kazala je Emina Alaoui Yazidi

U svom pedagoškom radu Emina Alaoui Yazidi se bavila radionicama muzikoterapije za nastavnike i pedagoge osnovnih škola, obrazovanjem djece I mladih za vokalno i horsko pjevanje, dramskim I scenskim pokretom. O muzikoterapiji i koliko ona sama ima efekta na ljudsko zdravlje Emina Alaoui Yazidi je istaknula.

“Muzikoterapija je zapravo malo potisnuta, a zapravo bi trebala biti jedan od najvažnijih elemenata današnjeg modernog načina življenja, zato što prije svega usporava čovjeka u ovom suludom ritmu i trci svakodnevnoj životnoj, jer vidite kako danas sve jekao  na pokretnoj traci. Dakle 24 sata vam prođe u nekim obavezama koje su vam drugi nametnuli. Muzikoterapija je zapravo idealan trenutak u toku dana ili u toku sedmice, gdje ćete sebi posvetiti pola sata ili četrdeset minuta, nešto poput joge, samo naravno u pravilnom disanju, osluškivanju zvukova koji vam umiruju vaše tjelesne tekućine.  Dakle nije to bauk, nije to neka tek otkrivena priča, zna se da je i Rumi opisivao da su te, kako se to kaže, komune u to vrijeme, liječile ljude koji su imali emocionalne probleme  zvukom vode, šumom lišća, talasima mora i sl. Muzika pokreće tjelesne tekućine, na kraju krajeva začinjemo se u toj vodi, plodnoj u koja ima svoje šumove i svoje valove. Mi smo zapravo jedne rezonantne kutije koje toliko reagujemo na bilo kakve zvukove oko nas, samo što zbog brzine vremena i zbog nametnutih tih obaveza ne možemo da zastanemo i da sami sebe oslušnemo. Tako da smatram da bi zaista muzikoterapija trebala biti svakodnevni odmor svakog modernog čovjeka, od djeteta do čovjeka starije životne dobi. Smatram da zaista u toku dana bi trebalo imati vremena oslušnuti samog sebe, makar pet minuta”, poručila je.

Repertoar ovogodišnje manifestacije “Teatar baština ’24. saradnja sa profesionalnim pozorišnim produkcijama”, publici u Konjicu i brojnim gostima ovog Grada na Neretvi, koji cijeni teatar i umjetnost općenito, “darovao” je gostovanja teatarskih produkcija: Pozorišta lutaka u Mostaru i Pozprišta mladih Sarajevo, bogate programske sadržaje kroz hommage velikanima duha Zulfikaru Zuki Džumhuru i Kasimu Prohiću. Na repertoru su predstavljene aktualnosti iz domena literature o teatru kroz promociju autorskog rada profesora Almira Imširevića i mr. Hane Bajrović-Ćardaković, da bi na koncu organizator upriličio radionice za srednjoškolce i osnovce o posve novom iskustvu u oblikovanju umjetničkog djela sa stanovišta kompariranja dramkog i opernog u kreranju i vođenju procesa ka konačnom uprizorenju i postavci istog u scenskom prostoru. Organizator – Narodni univerzitet Konjic je posebno istaknuo zahvalnost pokrovitelju Gradu Konjicu,  naglašavajući zahvalnost za kontinuiranu podršku od strane: Fondacije za muzičke, scenske i likovne umjetnosti u Sarajevu,  PD “Igman” dd Konjic,  suport za tehničku realizaciju koju NU ima od firme GLOBIH koja se pobrinula za vrhunski zvuk. Iznimno važnu ulogu u ovogodišnjoj realizaciji svih programskih aktivnosti odigrali su naši prijatelji- profesionalci u svojim poljima: dekorater Ervin Čaušević koji se pobrinuo za vizualni identit i prezentaciju istog pri scenskom oblikovanju prostora, zatim urednik i umjetnički saradnik Muamer Ćukle, angažiran za off projektne aktivnosti, koji je posebice dao doprinos u realizaciji hommage-a Zuki Džumhuru u Muzeju drvorezbarstva u Konjicu “Rukotvoriname-Zanatu”  i u Rodnoj kući pomenutog Velikana,  organiziranoj kao depandans Zavičajnog muzeja u Konjicu. Veliko hvala novinarskom timu Radio Konjica za profesionalan pristup u vođenju intervjua sa svim ovogodišnjim učesnicama i učesnicima. Na kraju zahvalnost upućujemo našoj divnoj i posvećenoj publici, osoblju NU Komjic, umjetnicima koji su omogućili da naš rad bude vidljiv i van Konjica, prateći kroz foto objektiv sve pojedinačne sadržaje, a to je duo iz OD “Studio 140” sa fotografima Aidom Redžepagić i Vehidom Šišićem. 

Priredili: Alisa Kudra/Radio Konjic i Benjamin Mušinović/ NU Konjic