Na društvenim mrežama povremeno se pojave priče koje nas ostave bez riječi, toliko snažne i dirljive da se čine nestvarnim. Jedna takva priča dolazi iz svakodnevice dvoje ljudi – Nikole i Jasenke – čija je ljubav nadživjela i samu smrt.
Objava koja je potresla region počinjala je riječima:
“Rekao je: ‘Ne zovi doktora, molim te, nema više smisla. Želim te samo uhvatiti za ruku i mirno zaspati’.”
Uslijedio je opis njihovih posljednjih trenutaka – držanje za ruke, prisjećanje na prve dane veze, na prvi poljubac, na poglede ispunjene suzama i osmijehom. Nisu tugovali, nisu žalili. Samo su zahvalno jedno drugom govorili:
“Ti si ljubav mog života. Volim te zauvijek.”
Nekoliko trenutaka kasnije, Nikola je zauvijek sklopio oči. A Jasenka je nastavila da drži njegovu ruku.
Oni koji su pročitali ove riječi mogli su pomisliti da je u pitanju književna fikcija. Ali iza njih stoji stvarni život, prava bol – i istinska, bezuvjetna ljubav – prenosi portal Telegraf.rs.
Bitka koja nije slomila duh
Nikola je u januaru 2022. saznao zastrašujuću dijagnozu – karcinom debelog crijeva, već u četvrtom stadiju. Uslijedile su operacije, komplikacije, 31 ciklus agresivne hemoterapije. Tijelo mu je bilo iscrpljeno, zadnjih 30 dana nije mogao ni jesti ni piti. Ali pred Jasenkom – nikada nije plakao. Nikada se nije žalio. I dalje ju je bodrio.
“On je imao lavovsko srce. Ja sam plakala u autu, a on me tješio da ćemo zajedno sve pobijediti”, ispričala je Jasenka.
Ljubav od tinejdžerskih dana
Nikola i Jasenka upoznali su se kao tinejdžeri. Počeli su se zabavljati 8. novembra 1996., kada su imali 16 godina. Njihova veza trajala je punih 28 godina – ispunjena poštovanjem, prijateljstvom i običnim, ali iskrenim trenucima sreće.
Nisu im bile potrebne velike stvari. Uživali su u vožnji biciklom, plesu kod kuće, putovanjima i šetnjama. Najvažnije im je bilo – biti zajedno, sjediti jedno kraj drugog i držati se za ruke.
“Prihvatio me sa svim manama, sa viškom kilograma, i sa saznanjem da možda nikad neću moći imati djecu. Neko bi pobjegao. Ali on je ostao. Do kraja”, kaže Jasenka sa suzama u očima.
Oporuka koja se ne zaboravlja
Nikola je ostavio tri posljednje želje.
Prva je bila da umre kod kuće – i ta želja mu je ispunjena.
Druga – da njegova “Ljutka”, kako ju je zvao od mladosti, nastavi živjeti.
Treća – da se nastavi njihova humanitarna misija, započeta godinama ranije.
Nikola i Jasenka su pomagali djeci bez roditelja, a posebno djeci na onkološkim odjelima. Ta misija danas živi kroz Udruženje NIKOLA BASTAIĆ, u okviru kojeg Jasenka donira paketiće djeci koja se bore s teškim bolestima.
Za ovaj rad, Jasenka je dobila priznanje Ponos Hrvatske 2024. godine.
Ljubav koja ostaje
“Ljubav se gradi svakim danom. Povjerenjem, iskrenošću i time što pokazuješ da ti je stalo. Sve drugo prolazi – samo ljubav i sjećanja ostaju”, poručuje Jasenka.
Nikola je otišao, ali njegova ljubav, njegovo srce i njegova humanost i dalje kucaju – kroz nju, i kroz djecu kojoj pomažu.
Ova priča nije bajka. Ovo je stvarni život. I dokaz da prava ljubav zaista postoji – i da traje i nakon smrti.
