Amir Sečić, mladić koji je odrastao bez roditeljske podrške, posjetio je mezar svog oca u Potočarima zajedno sa svojom djecom, šaljući emotivnu poruku sjećanja, tuge i ponosa. Njegova priča simbol je snage, borbe i opstanka uprkos teškoj sudbini koja ga je zadesila.
Djetinjstvo bez roditelja i gubitak u genocidu
Amir Sečić potječe iz Srebrenice, a život ga nije mazio od najranijih dana. Njegov otac ubijen je 11. jula 1995. godine u Potočarima, tokom genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Nakon tog stravičnog događaja, njegova majka ga je napustila, a on je odrastao u Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli.
Uprkos teškom djetinjstvu i brojnim izazovima, Amir nije dozvolio da ga životna nepravda slomi. Svoju bol i borbu pretočio je u knjige, ostavljajući snažno svjedočanstvo o preživljavanju i snazi volje. Njegova prva knjiga “Teško da sam bio dijete” opisuje odrastanje bez roditelja, dok u djelu “Još dišem” nastavlja pričati o svom putu ka iscjeljenju i prihvatanju prošlosti.
Emotivan trenutak na očevom mezaru
Sečić je nedavno sa svojom djecom posjetio očev mezar u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari. Njegove riječi, ispunjene emocijama, odražavaju težinu gubitka, ali i snagu ponosa:
“Nadam se da si ponosan! ”
Njegova priča, osim što je lična, nosi i širu poruku – da sjećanje na srebreničke žrtve mora ostati živo, a preživjeli moraju nastaviti borbu za istinu i pravdu.
Svjedočanstvo za buduće generacije
Amir Sečić danas je glas onih koji nisu preživjeli. Kroz svoja književna djela i javne nastupe podsjeća na važnost pamćenja i prenošenja istine budućim generacijama. Njegove knjige čitaju se s dubokim emocijama, a njegove riječi odzvanjaju u srcima svih onih koji razumiju bol gubitka.
Njegova priča nije samo podsjetnik na prošlost – ona je i inspiracija za sve one koji se suočavaju s izazovima života.