„Ne mogu ja sad volit Dance više nego Hrvatsku, Srbiju ili Makedoniju… Šta ja znam, to je prirodno. Jer sam ti rođen u Jugoslaviji. Mi, koji smo tad rođeni i živjeli u toj zemlji, mi to volimo.“
Tako je govorio naš Halid – čovjek čije su pjesme i glas spajali ljude, bez obzira na granice i godine.
U više od 50 gradova večeras su se okupile hiljade ljudi okupile su se kako bi se oprostile od legende čija je muzika bila most između generacija i naroda. Od Sarajeva i Beograda, preko Zagreba i Skoplja, pa sve do Ljubljane – sjećanje na Halida ujedinilo je cijeli region.
Sarajevo, Mostar, Zenica, Banja Luka, Gradačac, Odžak, Orašje, Goražde, Banja Luka, Bihać, Jajce, Travnik, Kozarac, Velika Kladuša, Živinice, Cazin, Doboj, Zvornik, Bugojno, Kakanj, Orašje, Zavidovići, Maglaj, pa dalje Koper, Ljubljana, Poreč, Osijek, Podgorica, Tivat, Zagreb, Slavonski Brod, Split, Zrenjanin, Beograd, Pula, Prijepolje, Herceg Novi, Vršac, Varaždin, Subotica, Novi Pazar, te Frankfurt, Minhen, Rosenhajm, Berlin, Cirih, Linc, Beč, Pariz, Nirnberg, Štutgart, Helsingborg, preko okeana do Detroita, Hjustona, i ovamo Toronta, Sidneja, Dohe i Melburna, danas će se pjevati i voliti za Halida.
U Beogradu, Skadarlijom je odzvanjala pjesma Beograđanka. Ulica puna svijeća, cvijeća i suza, dok su okupljeni uglas pjevali stihove koji su obilježili desetljeća. Na uglu, djevojka s ružom – nepomična, dok iz zvučnika tiho dopire glas koji je dirnuo srca miliona.
„Ne pamtim ovakvu tišinu i tugu u Skadarliji“, rekao je jedan prolaznik. „Svi pjevamo, a svi plačemo. Kao da je otišao neko naš, iz porodice.“
U Sarajevu je ispred Vječne vatre ugašeno svjetlo – simbolično, u trenutku kada su okupljeni zapjevali „Miljacku“. Hiljade ljudi u tišini drže svijeće, dok se u zraku miješa miris kiše i tuge. Na bini postavljenoj u centru grada smjenjuju se muzičari i prijatelji legendarnog pjevača, odajući mu posljednji pozdrav.
Veliki broj građana okupio se i u Jablanici na Trgu Oslobođenja gdje su uz pjesme odali počast i oprostili se od muzičke legende.
„Halid nije bio samo glas naroda – bio je duša Balkana. Njegove pjesme pjevali su i oni koji su zaboravili sve druge riječi“, rekao je jedan od njegovih kolega iz muzičkog svijeta.
U Zagrebu, Skoplju i Mostaru ljudi su se spontano okupili, donoseći slike, svijeće i ruže. Na trgovima su puštane njegove pjesme, a aplauz koji je uslijedio bio je tiši, ali iskreniji nego ikad.
Halid Bešlić ostavio je iza sebe neizbrisiv trag – u muzici, u sjećanjima i u ljudima koji ga neće zaboraviti.
Njegove pjesme će, kao i uvijek, nastaviti da žive – od kafana do stadiona, od planina do mora.
