Nakon brutalnog napada na srednjoškolce iz Novog Sada koji su u Sarajevu boravili u sklopu programa razmjene učenika, Sarajka Belma podijelila je emotivnu objavu na društvenim mrežama, izražavajući duboko razočaranje i sram zbog ovog incidenta.
“Ovo su Lena, Tara, Ognjen i Lazar, naši drugari iz Novog Sada, i moja Sajra, djeca koja su razmjenom Sarajevskih i Novosadskih gimnazijalaca došla u Sarajevo da se druže i upoznaju običaje svojih domaćina. Od prošle nedjelje su u našem gradu, našim kućama, našim porodicama, baš da osjete i dožive svu ljepotu naše različitosti.”
Belma je istakla kako su učenici uživali u Sarajevu, gdje su ih domaćini prihvatili kao svoju djecu. No, posljednje večeri njihovog boravka, sve se pretvorilo u noćnu moru.
“Ostavila sam ih u Pozorištu, a samo dva sata nakon toga sam vozila ko’ bez duše da stignem na KUM zato što je nekim idiotima, kretenima, maloumnicima, seljačinama dunulo da iskale silu, pokažu mangupluk nad tri djevojčice i to s drvenim i metalnim palicama. Valjda je žensko od metar i po teška kategorija, i na moja dva dječaka, Ognjena i mog Lazara, čija me svaka kap krvi i sinoć i danas boli najstrašnije.”
Napadnuti učenici zadobili su povrede, a Belma je izrazila duboko razočaranje onima koji su Sarajevu nanijeli ovakvu sramotu.
“Stid me ovih drugih koji nam predstaviše grad u najgorem mogućem svjetlu i ostaviše vam doživotnu traumu umjesto najljepših uspomena. Stid me mog djeteta koje doživi ovo u svom gradu.”
Posebno ju je pogodilo što su napadači nosili plavu boju, koja za njenu kćerku Sajru simbolizuje uspomene na njenog preminulog oca i ljubav prema Željezničaru.
“Stid me Radničke klase i plave boje na ovim divljacima. Baš toj Sajri plava boja je obilježila život, Željo je jednako tata i najdraže uspomene na tatu. I da, baš s tom plavom bojom oko vrata zamahivali ste na nju i njene drugove i drugarice drvenim palicama.”
Ipak, uprkos svemu, Belma poručuje da će se nastaviti boriti za prijateljstvo i prave vrijednosti.
“Baš u inat ovakvim i sličnim gradićemo prijateljstvo i biti uzor ovima što vam zamalo ne uzeše živote u cvijetu mladosti, tek tako, iz hira, obijesti. Volim vas jako, najjače.”
