Direktor Opće bolnice u Sarajevu, dr. Ismet Gavrankapetanović, za Avazni intervju govorio je o Danu nezavisnosti Bosne i Hercegovine, nazvavši ga “najvećim praznikom naše domovine”. Prisjetio se momenata s početka agresije, trenutaka koji su mu, kako kaže, obilježili i profesiju i život.
Govoreći o danima nakon referenduma 1. marta 1992. godine, istakao je da je već tada shvatio da dolaze teški i neizvjesni mjeseci.
“Bio sam na četvrtoj godini specijalizacije. Ubrzo nakon referenduma počeli su pristizati prvi ranjeni s barikada. Sjećam se rane jednog mladića u predjelu koljena – to nije ličilo ni na saobraćajnu nesreću, razaranje tkiva bilo je teško. Tada smo shvatili da se dešava nešto ozbiljno”, prisjetio se Gavrankapetanović.
Dodao je da su se u bolnici brzo organizovali u smjene, jer su kolege već počele odlaziti zbog opšte nesigurnosti.
Osvrnuo se i na demonstracije 5. aprila na mostu Vrbanja, koje su u početku bile mirne.
“Sjećam se žene koja je gurala kolica s djetetom. Odjednom je počela pucnjava – niko nije vjerovao da se tako nešto može dogoditi. Bio sam blizu mjesta gdje je bila Suada Dilberović. Vidio sam ljude u plavim uniformama kako bježe preko Jevrejskog groblja. Bio sam šokiran da se tako nešto može desiti Sarajevu, olimpijskom gradu”, kazao je.
Prvi susret s masovnim stradanjima doživio je nakon masakra u redu za hljeb u Ferhadiji, a potom i tokom napada na Markale.
“To su bili izuzetno teški dani. Slike i sjećanja ostaju zauvijek”, rekao je.
Govorio je i o nedavnom slučaju teško povrijeđene tinejdžerke kojoj je amputirana noga nakon teškog događaja.
“Radilo se o ekstremno teškim, po život opasnim povredama. Bila je neko vrijeme u induciranoj komi, a onda smo počeli postepeno buđenje. Ključno je bilo što je ekipa Doma zdravlja stigla odmah. Reagirali su perfektno, a i bolnica je bila blizu. Doslovno se radilo o minutama”, naglasio je.
Istakao je da se djevojka svakim danom oporavlja, ali da su ljekari i dalje oprezni zbog težine trauma koje je preživjela.
Na kraju je poručio da su, kao i tokom ratnih godina, brzina reakcije i organizacija presudne u spašavanju života.
