Kada je imao samo dvije godine, Fadil Hajdarević iz Konjević Polja doživio je nešto što nijedno dijete ne bi smjelo doživjeti – majka je njega, brata i sestru bacila u snijeg i otišla, ostavivši ih same na milost i nemilost sudbine.
„Majka nas je napustila jer smo joj bili teret“, prisjeća se Fadil, danas odrasli čovjek koji, unatoč teškom djetinjstvu, živi ispunjen i sretan život.
Majka ih je napustila, ali nisu ostali sami
Nakon što im je otac rano preminuo, majka se preudala i napustila svoju djecu. Njegova tetka, majčina sestra, preuzela ih je i othranila, zajedno sa strinom, koje su im postale zamjenske majke.
„Ja sam imao dvije godine, brat nekoliko mjeseci, a sestra četiri godine. Majka nikada nije došla da nas vidi, niti nas je ikada posjetila. Težak mi je život bio, ali to je Božja volja i zadovoljan sam s tim“, priča Fadil.
Najgori trenutak bio je dan kada se majka ponovo udavala. „Kad su došli svatovi po nju, mi smo, ne znajući šta se dešava, krenuli za njom. Ona se okrenula, ostavila nas u snijegu i otišla sa svatovima.“
Snaga i upornost pobijedili su teško djetinjstvo
Iako je odrastao bez majčinske ljubavi, Fadil i njegova braća i sestre izgradili su vlastite živote. Sestra se udala u blizini Zvornika, brat se zaposlio u Vojvodini, gdje je ostao do penzije.
Fadil je ostao u Konjević Polju, gdje danas živi sa suprugom. Bavi se poljoprivredom i uzgojem ovaca, a iako su mu djeca u inozemstvu, redovno se posjećuju.
„Živimo sami supruga i ja, djeca su u inozemstvu, lijepo žive. Zadovoljni su. Povremeno oni dođu, ponekad mi odemo kod njih. Sad čekamo unučiće“, kaže Fadil sa osmijehom.
Njegova priča dokaz je da čovjek može preživjeti i najteže okolnosti, ali i pronaći sreću u jednostavnim stvarima. Umjesto ogorčenosti, odabrao je mir i zadovoljstvo, stvarajući život vrijedan divljenja.