Prije 14 godina, Ozrenka i Ivica Barbarić iz Mostara donijeli su odluku koja im je zauvijek promijenila živote. Ovaj par je usvojio troje djece – Ritu, Jonu i Milu – djecu koju, prema tadašnjim podacima, niko drugi nije želio. Uprkos teškim počecima, odlučili su pružiti ljubav, dom i sigurnost onima koji su to najviše trebali. Danas svjedoče da je to bila njihova najveća životna pobjeda.
„Imamo dvije djevojčice i dječaka koji se odlično slažu i funkcionišu kao prava porodica“, izjavila je Ozrenka za Dnevni avaz.
Nakon što su saznali da ne mogu imati biološku djecu, Ozrenka i Ivica nisu se predali očaju – odlučili su da postanu roditelji putem usvajanja, ne birajući, kako sami kažu, „ni pol, ni zdravlje, ni porijeklo“. Vodili su se samo jednim motivom – da nekome pruže ljubav i dom.
Rita, Jona i Mila – svako dijete sa svojom pričom
Prva u njihov dom stigla je Rita 2012. godine. Bila je prerano rođena, ovisna o respiratoru, a ljekari su sumnjali na Downov sindrom. „Niko nije bio zainteresovan za nju“, prisjeća se Ozrenka. Danas, Rita je odlična učenica i talentovana pijanistkinja.
Njihov sin Jona takođe nije imao sreće u sistemu. „Od 80 parova, niko nije pokazao interes. Govorili su da ima srčanu manu“, navodi Ozrenka. Ispostavilo se da je Jona danas zdravo, razigrano dijete koje, kako kažu, unosi nevjerovatnu energiju u njihov dom.
Najmlađa Mila stigla je gotovo neočekivano. U početku nije govorila, ali uz podršku nove porodice danas čita, piše i pokazuje izuzetnu radoznalost i karakter.
Borba sa sistemom i društvenim predrasudama
Osim ličnih izazova, Barbarići su se suočili i sa manjkavostima u sistemu. Ozrenka ukazuje na nedostatak jedinstvenog registra usvojitelja i neujednačene procedure među centrima za socijalni rad. „Neophodna je centralizacija, više nadzora i kontrole“, naglašava.
Poseban problem su i predrasude. Mnogi parovi, tvrdi Ozrenka, pristupaju procesu usvajanja s unaprijed postavljenim uslovima – žele zdravo dijete, određenog pola ili starosti. „Biološki roditelji ne mogu birati, zašto onda usvojitelji očekuju to pravo?“, pita se.
Inspiracija za druge porodice
Njihova priča nije ostala neprimijećena. Ozrenka i Ivica već godinama dijele iskustva s parovima koji razmatraju usvajanje – više od 100 njih prošlo je kroz njihove savjete i riječi podrške. „Vrijedi rizikovati. Ljubav koju dobijamo svakog dana ne može se ničim mjeriti“, kaže Ozrenka.
U vremenu kada broj djece bez roditeljskog staranja i dalje raste, a mnogi parovi godinama čekaju na usvajanje, primjer Barbarića pokazuje da roditeljstvo nije definisano biologijom, već ljubavlju, strpljenjem i predanošću.