Prije više od 150 godina stranac je kroz opasne litice stigao u Jablanicu: Jedan susret posebno ga je iznenadio

Jedanaest sati putovanja na konju, opasni prolazi iznad Neretve i strme litice zbog kojih je morao nastaviti pješice. Tako je izgledao put do Jablanice u vrijeme kada nije bilo savremene magistralne ceste ni željezničke pruge. Austrijski vojni oficir i putopisac Johann Roskiewicz ostavio je rijetko pisano svjedočanstvo o ovom kraju, a posebno su ga iznenadili gostoprimstvo domaćina i susreti sa ženama koje je zatekao u naselju.

Danas, kada se između Mostara i Jablanice putuje magistralnom cestom M-17, teško je zamisliti koliko je nekada bilo zahtjevno savladati ovu dionicu doline Neretve.

Ipak, u drugoj polovini 19. stoljeća putnici su se suočavali s potpuno drugačijim uslovima. Planinski prolazi, uske staze i kamenite litice predstavljali su svakodnevnu prepreku.

Upravo takav put prošao je Johann Roskiewicz, austrijski oficir koji je tokom osmanske uprave putovao Bosnom i Hercegovinom i bilježio podatke o zemlji, stanovništvu, putevima i običajima.

Njegova zapažanja objavljena su 1868. godine u knjizi Studien über Bosnien und die Herzegovina.

Više od stoljeća i po kasnije ona predstavljaju vrijedan historijski trag o izgledu Jablanice i životu stanovništva prije velikih saobraćajnih promjena.

Jedanaest sati putovanja od Mostara do Jablanice

O Roskiewiczevom putovanju detaljno je pisao historičar Amer Maslo u naučnom radu Kroz kišu, buru i žegu: Kasnoosmanski Mostar u putopisu austrijskog obavještajca Johanna Roskiewicza, objavljenom 2022. godine u zborniku Slovo o Mostaru.

Prema Maslinoj analizi originalnog putopisa, Roskiewicz se petog dana putovanja uputio iz Mostara prema Jablanici.

Odabrao je složeniju rutu, zbog čega je imao poteškoća čak i s pronalaženjem odgovarajućeg vodiča.

Za dolazak do Jablanice trebalo mu je približno jedanaest sati jahanja.

Na pojedinim dijelovima puta, zbog lošeg terena i vlastite sigurnosti, bio je prisiljen sići s konja i nastaviti pješice.

Ispod njegovih nogu hučala je Neretva

Jedan od najupečatljivijih dijelova putovanja bio je prolazak klancem iznad kanjona Neretve, koji Roskiewicz povezuje s obroncima planine Plaše.

Putopisac je opisivao veličanstvenost prirodnog ambijenta, ali istovremeno i strah koji je osjećao dok je prolazio opasnim liticama.

Duboko ispod njega protjecala je Neretva.

Prema Maslinoj naučnoj obradi, Roskiewicz je veličinu i izgled klanca uspoređivao s drugim upečatljivim planinskim prolazima koje je poznavao, uključujući Sutjesku.

Njegov zapis pokazuje da je dolina Neretve i prije razvoja savremenog saobraćaja ostavljala snažan utisak na putnike, ali da je prolazak ovim područjem zahtijevao znatno više vremena i napora nego danas.

Šta je zatekao po dolasku u Jablanicu?

Nakon iscrpljujućeg putovanja Roskiewicz je stigao u Jablanicu, gdje je zabilježio nekoliko zanimljivih detalja o naselju.

Primijetio je da je veliki dio kuća bio građen od sitnog kamena.

Posebno je zapamtio gostoprimstvo jednog stanovnika koji ga je prijateljski dočekao i ponudio mu prenoćište.

Međutim, jedan drugi detalj privukao je njegovu naročitu pažnju.

Austrijskog putopisca iznenadilo je ponašanje muslimanki koje je susreo u Jablanici. Prema njegovom opisu, žene su razgovarale sa strancima i nisu se skrivale od njih.

Takav susret očigledno je odudarao od očekivanja koja je putopisac imao prije dolaska.

Roskiewicz je svoje iznenađenje kasnije spominjao i u dijelu knjige posvećenom običajima muslimanskog stanovništva Bosne.

Ipak, njegove ocjene ne treba prihvatati kao objektivan prikaz tadašnjeg društva.

Historičar Amer Maslo upozorava na izražene negativne stavove koje je Roskiewicz imao prema islamu i dijelu običaja muslimanskog stanovništva. Njegovi opisi zato govore i o predrasudama samog autora, a ne samo o ljudima koje je susretao.

Iz Jablanice nastavio prema Podhumu

Putovanje nije završilo u Jablanici.

Narednog dana Roskiewicz je iz Gornje Jablanice nastavio prema Podhumu, a za tu dionicu trebalo mu je još osam sati jahanja.

Ondje je odsjeo kod franjevca kojeg je poznavao i koji ga je prijateljski primio.

Ovi detalji pokazuju koliko su za tadašnje putnike bili važni lokalni domaćini i poznanstva, posebno na dugim i teško prohodnim putnim pravcima.

Osmanlije su planirale cestu između Konjica i Mostara

Roskiewiczev putopis sadrži još jedan historijski zanimljiv podatak.

On navodi da su osmanske vlasti namjeravale tokom 1865. godine urediti cestovnu komunikaciju između Konjica i Mostara kako bi olakšale saobraćaj.

Putopisac je iznio i vlastita razmišljanja o tome kako bi bilo najbolje izgraditi takav put.

Ovaj zapis potvrđuje da se o unapređenju saobraćajnih veza kroz dolinu Neretve razmišljalo znatno prije austrougarske uprave.

Ipak, spominjanje planirane izgradnje nije dokaz da je cesta te godine i završena.

Putopis nastao iz vojnog interesa danas je vrijedan historijski izvor

Johann Roskiewicz nije bio samo radoznali putnik.

Prema podacima o njegovom životu i radu, bio je oficir austrijskog generalštaba, koji je na području Bosne i Hercegovine prikupljao topografske i druge informacije važne za tadašnje austrijske vojne i političke interese.

Njegova knjiga iz 1868. godine obuhvatala je opise gradova, puteva, rijeka, stanovništva i društvenih prilika.

Upravo zbog toga predstavlja zanimljiv, ali i historijski osjetljiv izvor.

Roskiewiczeva zapažanja treba posmatrati u kontekstu vremena u kojem su nastala, političkih interesa koje je zastupao i njegovog ličnog pogleda na stanovništvo Bosne i Hercegovine.

Rijetko svjedočanstvo o Jablanici kakva je nekada bila

Za historiju Jablanice posebno su vrijedni naizgled mali detalji iz Roskiewiczevog putopisa.

Opis kuća, susret s gostoljubivim domaćinom, zapažanja o stanovnicima i teškoće na putu od Mostara čuvaju sliku života u vremenu prije željeznice i današnje magistrale.

To nisu podaci o velikim političkim događajima, nego o svakodnevnici jednog naselja kroz koje su prolazili trgovci, putnici i vojni posmatrači.

Zahvaljujući sačuvanoj knjizi iz 1868. godine i naučnoj obradi historičara Amera Masle, dio te zaboravljene Jablanice danas ponovo postaje dostupan javnosti.

A možda je upravo najzanimljivije to što je stranac, koji je tokom dugog putovanja strahovao od kamenih litica iznad Neretve, po dolasku u Jablanicu zapamtio ljude koji su ga ondje dočekali.

Prviklik.ba – historijsko-istraživačka priča zasnovana na putopisu Johanna Roskiewicza i naučnoj obradi historičara Amera Masle.

NAJNOVIJE

MOŽDA VAS ZANIMA?