Kada je Laura iz Worthinga u Zapadnom Sussexu saznala da je trudna s djevojčicom, radost je ubrzo zamijenila zabrinutost. Njena trudnoća bila je daleko od uobičajene – od jakih jutarnjih mučnina i problema s hipermobilnošću do šokantnog otkrića u 20. sedmici trudnoće. Ljekari su pronašli cistu na pupčanoj vrpci njene bebe, što je značilo da je šansa za preživljavanje bila svega 23%.
“Planirali smo saznati spol djeteta tokom ultrazvuka, ali odmah sam primijetila da nešto nije u redu”, prisjeća se Laura. Situacija je bila toliko rijetka da su ljekari imali samo jedan dokumentirani slučaj iz 2005. godine na koji su se mogli osloniti.
Da bi povećali šanse za preživljavanje bebe, u 23. sedmici trudnoće urađena je intrauterina transfuzija krvi. Za Lauru je to bio zastrašujući period. “Nisam smjela ni kašljati ni kihnuti jer bi sve moglo poći po zlu”, kaže ona. Svakih nekoliko dana odlazila je u bolnicu, ali nije se usudila previše se vezati za bebu – strahovala je da je možda nikada neće moći držati u naručju.
Ali sudbina je imala drugačije planove. Amelia je rođena carskim rezom u 32. sedmici, teška samo 1,36 kg. Ljekari su pronašli dvije ciste – jednu veličine bubrega odrasle osobe, drugu veličine grejpa. No, kada su je začuli kako plače, svi su osjetili olakšanje. “Nikada neću zaboraviti taj trenutak”, kaže Laura.
Nakon pet sedmica provedenih u bolnici, mala Amelia je konačno došla kući. Iako je bila sitna i krhka, njena snaga nadjačala je sve prepreke. Danas, dvije godine kasnije, Amelia slavi svoj rođendan kao sretna i zdrava djevojčica.
Njena majka sada pomaže drugim roditeljima kroz rad u dobrotvornoj organizaciji i podcast posvećen iskustvima prerano rođenih beba. “Ako mogu pomoći samo jednoj porodici, to je sve što je važno”, poručuje Laura.
