Joy i Stephan prošli su kroz nezamislivu bol kada su izgubili sina kao dojenče, ali njihova priča nije završila tragedijom. Umjesto toga, odlučili su svoju tugu pretvoriti u ljubav, pružajući dom i srce djeci kojima je bilo najpotrebnije. Njihova nevjerojatna životna priča danas nadahnjuje mnoge.
Tuga koja ih je promijenila
Joy i Stephan su se vjenčali 1994. godine, sanjajući o jednostavnom životu – dvoje djece i putovanjima svijetom. Bog im je podario kćer Méliku, a zatim i sina Jacoba. No, kada je Jacob preminuo s osam i pol mjeseci, njihov svijet se srušio.
Ubrzo su saznali da više ne mogu imati djece, ali umjesto da se pomire s tim, odlučili su se na usvajanje. Prvo su primili u dom dvoje djece iz šire obitelji, no Joy je osjećala duboku želju za još jednim djetetom – onim koje bi nadživjelo dob koju je Jacob dosegnuo.
Niz usvajanja vođen vjerom
Njihova priča poprima filmski zaplet. Prvo su usvojili dvanaestogodišnjeg dječaka s Filipina koji nikada nije imao pravo ime, poznat samo kao “Baby Boy”. Zatim su čuli za tri brata kojima je hitno trebala obitelj – i odlučili ih usvojiti.
Dok su molili za vodstvo, shvatili su da njihova imena odražavaju značenje pjesme O Come, O Come, Emmanuel, što su uzeli kao znak da čine pravu stvar.
Dva dana života – ali sudbina je imala druge planove
Na obiteljskom pikniku saznali su za dvomjesečnu bebu s teškim oštećenjem mozga, kojoj su liječnici predviđali samo dva dana života. Iako su se suočavali s financijskim problemima, donijeli su hrabru odluku – usvojili su Asher i pružili joj dom.
Liječnici su tvrdili da nikada neće moći vidjeti, čuti niti prepoznati ljude, ali Asher ih je sve iznenadila. Smijala se, osjećala ljubav i prepoznavala svoju obitelj.
Ljubav bez granica
Nakon Asherine smrti, Joy i Stephan su osjetili prazninu, ali su znali da su posebna djeca donijela više radosti nego tuge. Kada su upoznali dječaka Zaydena s Downovim sindromom, koji je do svoje četvrte godine prošao gotovo 80 operacija, bez razmišljanja su mu pružili dom.
Dok je Stephan bio na misijskom putovanju u Africi, Joy je rekla da bi prihvatila još jednu djevojčicu s Downovim sindromom ako ih netko kontaktira. Samo nekoliko dana kasnije, telefon je zazvonio – i tako je u njihov dom stigla Mila, tada stara samo 24 sata.
Poruka koja odjekuje
Stephan danas često govori drugim očevima da život nije samo odlazak u mirovinu, golf i ribolov, već da trebamo ostaviti naslijeđe. Iako u početku nije bio sklon usvajanju, sada ne može zamisliti život bez djece koju su primili u svoju obitelj.
Priča Joy i Stephana pokazuje kako Bog može pretvoriti bol u svrhu i kako ljubav može promijeniti živote. Njihova hrabrost i nesebičnost inspiriraju mnoge, a možda će njihova priča potaknuti i druge obitelji da pruže dom djeci koja nemaju nikoga.