Ševko Ćorović iz Goražda ne traži mnogo. Ne traži ni pomoć, ni žaljenje. Samo da njegov sin, koji je 70-postotni invalid, pronađe neki posao. Za sebe kaže – “manje-više, ja nemam želja”.
Ovaj čovjek, ratni veteran s više od 40 gelera u tijelu, danas živi u porodičnoj kući s majkom i sinom. Kuća je neuvjetna za stanovanje, a primanja gotovo nikakva. Zdravlje mu je ozbiljno narušeno – preživio je dva infarkta, ima problema s plućima, a ranjavan je pred kraj rata.
– Ovdje sam u Goraždu da bih bio bliže bolnici jer imam gušenja. I sin mi je bolestan, i supruga je bila. Dvije godine sam se brinuo o njoj, sve sam radio. Kad joj je bilo najgore, ja sam bio uz nju. Doktor iz Beograda dolazio je u Foču zbog nje. I kad se malo oporavila – ostavila me je. Upoznala nekog u banjama u Fojnici i otišla s njim, ispričao je Ševko za Hayat.ba.
Njegove riječi, izgovorene tiho, ali teško, ne ostavljaju ravnodušnim. On nije ogorčen, nije ljut – samo tužan. Ostavljen, umoran, a opet pun brige za druge.
Kuća u kojoj je nekada živio u selu izgorjela je tokom rata. Kaže da mu je tada uništeno sve – imanje, stoka, dom. Ljeti se, ako može, vrati gore u brdo gdje mu je nekada bila kuća, ali zimi je to nemoguće.
– Volio bih da se vratim gore svojoj kući, ali zimi je snijeg metar, ne može se živjeti. Ovamo sam s majkom, i ona je bolesna. Najviše bih volio da sin nađe posao, on je predavao na tri-četiri mjesta, ali na ljekarskom nije prošao.
U zemlji u kojoj heroji često ostaju nevidljivi, Ševko Ćorović ostaje tih i skroman, uprkos životu punom rana – i onih fizičkih i onih koje ne vidimo.
Njegovu ispovijest pogledajte na zvaničnom kanalu Hayat Media BiH