Malo je mjesta u Bosni i Hercegovini gdje se tradicija očuvala kao u Drežnici, hercegovačkom kraju kroz koji protiče rijeka koja je decenijama bila izvor života.
Kako piše Federalna.ba, duž rijeke Drežanke nekada je bilo izgrađeno čak 50 do 60 mlinica, dok ih je danas ostalo tek nekoliko – a samo dvije su još uvijek u funkciji i melju brašno.
Ipak, ova priča nije nestala.
Naprotiv, posljednjih godina mještani su pokrenuli obnovu starih porodičnih mlinica, od kojih neke imaju i više od 140 godina.
Jedna od njih je i mlinica Mensura Turkića.
„Moj rahmetli dedo Ibrahim Turkić naslijedio je ovu mlinicu od svog oca i on je, koliko su mu dozvoljavale mogućnosti, održavao ovaj objekat. Ovo što danas vidite – ovo su izvorni zidovi mlinice, kao i ovaj dio koša“, ispričao je Mensur, kako prenosi Federalna.ba.
Posebnu vrijednost daje činjenica da je mehanizam gotovo u potpunosti sačuvan u izvornom obliku, baš kako se koristio prije više od jednog stoljeća.
Iako Mensurova mlinica danas nije u funkciji, nekoliko metara nizvodno druga i dalje radi.
„Ovo je bio čitav postupak pokretanja mlinice – pustili smo vodu, pustili kukuruz i podesili mlinicu. Ovaj mehanizam je za dizanje i spuštanje mlina“, objašnjava Pašan Pinjić.
Ovaj kraj poznat je po domaćem kukuruznom brašnu, koje se proizvodi od zrna koje mještani uzgajaju već decenijama.
„Gledala se granulacija – sitnija za hljeb, a krupnija za kašu“, navodi Turkić.
Mlinice su imale ključnu ulogu i u najtežim vremenima.
„Bila je obaveza da melju narodu bez ikakvih nadoknada, tako da možemo kazati da su ove dvije mlinice spasile nas od gladi“, rekao je Pinjić.
Danas, iako više služe kao podsjetnik na prošla vremena i turistička atrakcija, ove mlinice i dalje nose snažnu poruku.
Pokazuju kako se nekada živjelo u skladu s prirodom – koristeći njene resurse bez narušavanja ravnoteže, što je lekcija koja, kako mnogi smatraju, vrijedi i danas.
