Ahmed Pašić, Bosanac s adresom u Sloveniji, izazvao je buru emocija i poštovanja svojom objavom povodom Dana državnosti Slovenije, u kojoj je iskreno i ponizno zahvalio zemlji koja mu je, kako kaže, pružila život dostojan čovjeka.
Njegova poruka, objavljena na društvenim mrežama, brzo se proširila regijom, a brojni korisnici reagovali su riječima podrške i divljenja.
Moji roditelji su došli iz Bosne na Jesenice sredinom 1970-ih. Tražili su bolji život, u Sloveniju su stigli sa samo jednom kašikom i viljuškom, bez ikakvog znanja slovenskog jezika i bez predstave gdje su zapravo došli.
Početci su bili teški i iscrpljujući. Počeli su od nule. Prihvatili su svaki posao i štedjeli svaki dinar kako bi stabilizovali život i proširili porodicu. Uz mnogo odricanja, ali s jasnim ciljevima – rasli su. Na kraju su kupili stan, dobili troje djece i osigurali sebi bolju budućnost.
Mi, djeca, školske dane na Plavžu ne bismo mijenjali za stotinu današnjih iPhone-a, jer smo imali bezbrižno, bogato i prelijepo djetinjstvo. Uvijek smo bili vani, stalno se nešto dešavalo, a prijatelja je bilo na pretek – što je ostavilo bezbroj dragocjenih uspomena.
Upravo na prijelazu iz mog djetinjstva u zrelije godine, dogodio se historijski trenutak – dobili smo nezavisnu Sloveniju. Još uvijek se sjećam helikoptera i vojnih aviona nad gradom, sve se treslo. Ali, srećom, ubrzo se vratio mir, a mlada država je, poput mojih roditelja 1975. godine, krenula od nule.
Bilo je mnogo izazova: prelazak iz planske u tržišnu privredu, pozicioniranje na svjetskoj sceni, modernizacija infrastrukture i opći razvoj. Temelji su bili zdravi, ali trebalo je naporno raditi da bi se postigao napredak.
I uspjelo se.
Iako nas još čeka mnogo posla, već danas smo poznatiji u svijetu nego što smo bili 1991. godine – najčešće zahvaljujući našim vrhunskim sportistima. Životni standard se poboljšao, imamo prelijepu prirodu i, što je najvažnije, živimo u miru. Ne shvatamo dovoljno koliko je dragocjen život u kojem ne moramo s osnovnim stvarima bježati u skloništa.
Svake godine na Dan državnosti kod nas kući se vješa zastava. I danas je gore.
Nekoliko puta sam zbog toga ‘dobio po glavi’. Od pojedinaca koji su, poput nas, došli iz bivših jugoslovenskih republika. Ponosni su na svoje, ali ne i dovoljno poštovani prema kulturi koja ih okružuje. Kritikuju u stilu: ‘Što im se ulizuješ?’ Ali nije to to. Riječ je samo o zahvalnosti. Jer imamo uslove dostojne čovjeka, jer već treća generacija Pašića lijepo živi i radi u Sloveniji.
Mi toga jednostavno smo svjesni. Zastava je samo vrh planine koja simbolizira naše zadovoljstvo i zahvalnost za sve što imamo. A u poređenju s većinom država svijeta – imamo mnogo.