U Federaciji BiH je tokom prvih devet mjeseci ove godine 97 osoba oduzelo sebi život, što je, iako manji broj nego lani, i dalje zastrašujuća statistika. Prema podacima MUP-a, broj samoubistava je manji za 19,17 posto, odnosno za 23 slučaja u odnosu na isti period prošle godine.
Najviše tragičnih slučajeva zabilježeno je na području Zeničko-dobojskog kantona (25), dok je na području Kantona Sarajevo evidentirano 20. Među osobama koje su počinile suicid, 74 su muškarci, a 23 žene.
Za portal Hayat.ba, o ovom teškom i često prešućenom problemu govorio je dr. Marko Romić, specijalist traumatske psihologije, koji godinama radi s osobama koje se bore s različitim oblicima depresije i psihičkih poremećaja.
“U principu, najčešće se radi o težim oblicima depresije i depresivnim poremećajima. Često su prisutni i komorbiditeti poput alkoholizma, narkomanije ili teške socijalne situacije. Ako napravimo analizu po spolu i dobi, vidjet ćemo da su to uglavnom muškarci starije životne dobi”, kazao je Romić.
Dodaje da su razlozi samoubistava često kompleksni i višeslojni.
“U konačnici, samo onaj koji je napravio samoubistvo zna zašto ga je napravio. Radim i s osobama ovisnim o kockanju, i često se dešava da su ti ljudi bili dužni po 300, 400 ili 500 hiljada maraka. Opravdano je pretpostaviti da to ima veze s tim dugovima, ali opet – samo on zna pravi razlog”, istakao je stručnjak.
“Kao društvo, snosimo odgovornost”
Dr. Romić upozorava da je porodicama nakon gubitka člana izuzetno teško, jer se često suočavaju s osjećajem krivnje i osudom okoline.
“Naravno da je to za porodicu teška tragedija. Mnoge se nikad ne oporave, mnoge se teško nose s tim i osjećaju neku vrstu krivnje. Kao društvo, naravno, snosimo odgovornost. Iako imamo solidan sistem centara za mentalno zdravlje, očito su problemi jači i širi od nas”, rekao je.
“Ne možemo se ponašati kao noj s glavom u pijesku”
Tema suicida, smatra Romić, ne smije biti tabu. Naprotiv – o njoj se mora otvoreno govoriti, jer šutnja samo produbljuje problem.
“Ne samo da je bolje, nego je nužno govoriti. Ne možemo se ponašati po principu kao noj, sa glavom u pijesku. Neće problemi nestati tako što ćemo mi okrenuti glavu od njih. Trebamo pričati ozbiljno, nadaleko i naširoko, i na taj način tražiti rješenja”, poručio je.
Ističe i da svako treba da krene od sebe.
“Šta sam ja uradio da se onaj starac, koji je živio dvije kuće dalje, ne objesi u 82. godini? Jesam li pomislio da li ima za lijekove, da li mu djeca ikad dođu? Šta sam ja, kao stručnjak, uradio da problematiziram to pitanje? Moramo prestati s optuživanjem drugih i pogledati sebe”, kazao je Romić za Hayat.ba.
Kako prepoznati osobu u krizi?
Dr. Romić objašnjava da postoji mnogo signala koji mogu ukazivati na suicidalne misli, ali ih ljudi često ne primjećuju.
“Mnogi od njih daju znakove – neki dugo, neki kratko. Ljudi u okolini obično mogu vidjeti promjene u ponašanju: povlačenje, oproštaje, zanemarivanje obaveza, prestanak aktivnosti koje su ranije voljeli. Ti signali su često jasni, ali mi ih ne želimo vidjeti. Svako ima svoju muku, pa ne vidi dalje od nje”, zaključio je dr. Romić.
