Prije tačno 31 godinu, u julu 1995. godine, u i oko Srebrenice počinjen je genocid nad Bošnjacima, najveći ratni zločin počinjen na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Genocid je utvrđen presudama međunarodnih i domaćih sudova, uključujući Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY), Međunarodni sud pravde (ICJ) i Sud Bosne i Hercegovine.
Danas, 11. jula, hiljade ljudi iz Bosne i Hercegovine i brojnih zemalja svijeta okupljaju se u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari kako bi odali počast žrtvama genocida. Među njima su preživjeli, porodice ubijenih, učesnici Marša mira, predstavnici domaćih i međunarodnih institucija, diplomatskog kora te brojni građani koji svojim prisustvom potvrđuju da sjećanje na nevino ubijene ne smije izblijedjeti.
Poseban dio današnje komemoracije bit će kolektivna dženaza i ukop deset novoidentificiranih žrtava genocida. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su tokom proteklih godina u masovnim grobnicama, a u brojnim slučajevima riječ je o nepotpunim skeletnim ostacima zbog premještanja tijela u sekundarne i tercijarne grobnice s ciljem prikrivanja tragova zločina.
Za njihove porodice današnji dan predstavlja završetak jedne etape višedecenijske potrage. Nakon godina neizvjesnosti, konačno će imati mjesto na kojem mogu proučiti fatihu, položiti cvijeće i odati počast svojim najmilijima.
Memorijalni centar u Potočarima danas nije samo mjesto tuge. On je simbol sjećanja, opomena budućim generacijama i podsjetnik na važnost očuvanja historijske istine. Istovremeno, predstavlja prostor u kojem porodice žrtava, uprkos nenadoknadivom gubitku, nastavljaju borbu za istinu, pravdu i dostojanstveno sjećanje.
Obilježavanje 11. jula šalje i univerzalnu poruku o potrebi zaštite ljudskih prava, poštivanja sudski utvrđenih činjenica i izgradnje društva u kojem se zločini poput genocida nikada i nigdje više neće ponoviti.
Tri decenije nakon genocida, bol porodica nije završena. Mnogi i dalje tragaju za posmrtnim ostacima svojih najbližih, nadajući se da će jednog dana i oni dobiti dostojanstven ukop. Upravo zato Potočari ostaju mjesto gdje se svake godine spajaju tuga, sjećanje, dostojanstvo i trajna obaveza da se istina čuva od zaborava.
