Pred više stotina prisutnih na centralnoj britanskoj komemoraciji posvećenoj žrtvama genocida u Srebrenici, Bosanka Amra Dautović održala je govor koji je mnoge doveo do suza. Njena životna priča, ispričana bez patetike, ali s dubokom emocijom, završena je višeminutnim aplauzom koji je ispunio salu u Londonu prenosi hayat.ba.
Dautović je prisutnima ispričala kako joj je rat zauvijek promijenio život kada je imala samo šest godina. Otišla je u Foču kako bi s rodbinom proslavila Bajram, a početak agresije značio je da će od roditelja, koji su ostali u Sarajevu, biti razdvojena gotovo godinu i po.
Prisjećajući se bijega, kazala je:
“Jedne noći komšija je lupao na prozor vičući da moramo bježati. Sjećam se hladnoće i kiše. Uzeli smo samo ono što smo mogli ponijeti. Jedan od mojih amidža odlučio je ostati. To je bio posljednji put da smo ga vidjeli, a njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.”
Ispričala je i kako je njena porodica u Kijevu za dlaku izbjegla smrt jer nisu uspjeli ući u autobus za koji su kasnije saznali da su svi putnici ubijeni.
Nakon višednevnog pješačenja preko planina, porodica se u novembru 1993. godine ponovo okupila u opkoljenom Sarajevu, ali ni tada, kako je kazala, patnjama nije bio kraj.
Govoreći o životu pod opsadom, prisjetila se svakodnevnog straha, gladi i gubitaka.
“Živjeli smo pod opsadom, bez struje i vode. Možda ste čuli za fenomen ‘Sarajevo Safari’, gdje su bogati turisti plaćali da bi pucali na civile. To je bila naša stvarnost. Moja tetka Hajra, koja mi je bila kao druga majka, ubijena je dok je čekala u redu za hranu.”
Nakon što joj je otac teško ranjen, porodica je evakuisana u Veliku Britaniju, gdje je započela novi život. Danas je Dautović direktorica humanitarne organizacije Waythrough, nakon što je završila studij forenzičke psihologije.
Ipak, kako je istakla, ratne rane nikada nisu u potpunosti zacijelile.
“Na dan vjenčanja moje sestre javili su nam da su, dvadeset godina kasnije, konačno identifikovani posmrtni ostaci mog djeda i amidže.”
Na kraju obraćanja uputila je poruku koja je izazvala snažne emocije među prisutnima.
“Stojim ovdje ‘iz inata’. To je izraz u bosanskom jeziku koji označava otpor. Stojim ovdje iz inata onima koji su nas pokušali iskorijeniti. Ja sam ponosna muslimanka, rođena u Bosni, a Engleska je moj dom. Tu smo. Preživjeli smo i izgradili se iznova, i nastavit ćemo stajati kao živi dokaz da dostojanstvo i nada opstaju.”
Po završetku govora uslijedio je dugotrajan aplauz, a mnogi u publici nisu mogli sakriti emocije. Lično svjedočenje Amre Dautović još jednom je pokazalo koliko su priče preživjelih važne u očuvanju kulture sjećanja i borbi protiv negiranja genocida.