Noćas je Tuzlu pogodila tragedija koja je zavila cijeli grad u crno — u požaru koji je zahvatio sedmi sprat Doma penzionera život je izgubilo deset osoba. Među prvima koji su stigli na mjesto događaja bio je fotoreporter Faruk Begtašagić, koji je na svom Facebook profilu podijelio potresno svjedočanstvo iz te kobne noći.
” Večeras sam svjedočio nečemu što definitivno nikada zaboraviti neću. Vatra je gutala doslovno posljednji sprat Doma penzionera u Tuzli.
U ulozi fotoreportera sam evo više od deset godina, a večerašnji događaj je nešto najpotresnije ikada što doživjeh.Haotično stanje. Dolaze vatrogasne jedinice, policijska vozila, saniteti… Crveno-plava svjetla obasjavaju južnu magistralu.
Počinju dolaziti članovi porodica ljudi koji borave u Domu.
Odjednom, sa jedne strane svjedočim sreći onih koji su ugledali svoga oca na prozoru, mašu, “tata, tata…”, dok sa druge strane prilaze oni koji o svojim ne znaju ništa. “Molim te, provjeri šta je sa bakom”. Suze u očima. Neizvjesnost.
Pripadnici službi donose boce sa kisikom.Medicinari, ljekari iznose povrijeđene.Ne smijem da pogledam.U tim trenucima vatrogasci i policajci izlaze na glavni ulaz kašlju, povraćaju, jedva dolaze do daha…Oznojeni i sa pogledom koji nosi ponos, ali i iscrpljenost u hladnoj novembarskoj noći. Herojski. Dali sve od sebe. U ovim trenucima dolaze tužne vijesti. Nekoliko osoba izgubilo je život.Ya Rabbi…
Previše boli u ovoj hladnoj novembarskoj noći. Previše” – napisao je Faruk.
U drugoj objavi opisao je trenutak koji mu se posebno urezao u sjećanje:
“Kada sam stigao pred Dom penzionera, pripremio sam objektiv i odmah pogled uputio ka vatrenoj stihiji na vrhu zgrade. Jeziv trenutak dodatno je zastrašio prizor sprat niže. Na prozoru je bio čovjek kojem su dobacivali ljudi sa ulice da se skloni.
Dugo je bio na prozoru. Dim je počeo ispunjavati njegovu sobu sve više. Kao da nas je bespomoćno gledao. Kroz par trenutaka više ga tu nije bilo.Samo da je dobro” – napisao je Faruk u svojoj drugoj objavi uz fotografiju.
Tragedija u Tuzli ostavila je dubok ožiljak na sve koji su bili prisutni, a Begtašagićeve riječi najbolje dočaravaju bol, haos ali herojstvo svih službi koje su obilježili ovu stravičnu noć.