U svatovima Erne Begović, kćerke jablaničkog heroja Ernada Begovića, stajala je jedna stolica – bijela, tiha, ali ispunjena više emocije nego čitava svadbena sala. Na njoj je ležala bijela ruža, a preko naslona jednostavno ispisane riječi:
„Rezervisano – Otac mlade. Ovo mjesto čuva uspomenu na čovjeka koji me naučio šta znači ljubav, snaga i zaštita.”
Te riječi odzvanjale su jače od muzike, od veselja, od aplauza.
Ernad Begović, heroj iz Jablanice, život je izgubio u poplavama koje su pogodile Donju Jablanicu. Bio je čovjek koji je svojim djelima pokazivao hrabrost, solidarnost i nesebičnost – osobine koje su ga učinile voljenim i poštovanim u cijelom kraju.
Njegova smrt ostavila je duboku prazninu u zajednici, ali i u srcu njegove kćerke. Na dan kada je započinjala novo poglavlje života, Erna je odlučila da njen otac bude prisutan – makar simbolično.
Stolica nije bila prazna. Bila je ispunjena sjećanjem, ljubavlju i tihom snagom. Svjetlost koja je padala na taj kutak sale činila se drugačijom – kao da i sama zna da tu sjedi neko važan.
„Naučio me šta znači voljeti, štititi i biti uz svoje, i to nikada ne umire“, rekla je Erna kroz suze, dok su se okupljeni gosti u tišini poklonili uspomeni na Ernada.
Ovaj emotivni trenutak iz Jablanice brzo se proširio društvenim mrežama, dirnuvši hiljade ljudi širom regiona. Fotografija stolice s ružom i natpisom „Otac mlade“ postala je simbol vječne ljubavi između očeva i kćerki – one koja ne prestaje ni kad život napravi granicu.
Ernad Begović nije bio samo otac. Bio je simbol zajedništva i snage jednog malog mjesta. A ta stolica, dostojanstvena i tiha, sada je podsjetnik da heroji ne odlaze – oni samo mijenjaju oblik svoje prisutnosti.
