Dok su početkom pedesetih godina prošlog stoljeća stari Lisičići kod Konjica nestajali zbog izgradnje hidroelektrane Jablanica, jedan čovjek, prema svjedočenjima njegovih potomaka, odlučio je pružiti otpor rušenju seoske džamije. Bio je to Avdo Sarajlić, mujezin čija je životna priča ostala sačuvana u sjećanjima porodice i mještana, zajedno s pričom o munari koja je godinama izranjala iz Jablaničkog jezera.
Danas je teško zamisliti kako je izgledala dolina Neretve prije nastanka Jablaničkog jezera. Tamo gdje se danas prostire vodena površina nekada su se nalazili domovi, plodna polja, voćnjaci, putevi i naselja u kojima su generacije stanovnika gradile svoje živote.
Izgradnja hidroelektrane Jablanica trajno je promijenila ovaj kraj. Brojne porodice morale su napustiti svoja ognjišta, a među naseljima čiji su dijelovi završili pod vodom bili su i stari Lisičići kod Konjica.
Upravo iz tog mjesta dolazi neobična životna priča Avde Sarajlića, čovjeka koji se, prema porodičnim svjedočenjima, nije želio pomiriti s rušenjem seoske džamije.
Njegovu priču zabilježila je novinarka Enisa Alagić u reportaži objavljenoj u magazinu Stav, koju je 8. juna 2020. godine prenio i Medžlis Islamske zajednice Konjic.
Popeo se na munaru i odbio sići
Prema kazivanjima Avdinih unuka Hajrudina Sarajlića i Hamde Borića, 1953. godine započelo je rušenje objekata u starim Lisičićima, uključujući i seosku džamiju u kojoj je Avdo bio mujezin.
Kako su ispričali njegovi potomci, Avdo se odlučno protivio rušenju džamije, pokušavajući spriječiti radnike da obave svoj posao.
Kada je shvatio da ih ne može zaustaviti, odlučio se na nesvakidašnji potez.
Popeo se na munaru i odbio sići.
Prema porodičnim svjedočenjima, radnici nisu mogli nastaviti rušenje dok se nalazio na munari, a u pokušaje da ga privole da siđe uključili su se i pripadnici tadašnje milicije.
Njegovi potomci u reportaži navode i da su o ovom događaju postojali arhivski filmski snimci.
Uprkos njegovom protivljenju, džamija je na kraju porušena, ali je, prema istim svjedočenjima, munara ostala stajati.
Munara koja je godinama izranjala iz Jablaničkog jezera
Sudbina stare munare postala je jedan od najupečatljivijih dijelova sjećanja na potopljene Lisičiće.
Kako se navodi u reportaži Enise Alagić, nakon formiranja Jablaničkog jezera munara je ostala iznad nekadašnjeg sela, a njen vrh mogao se vidjeti kada bi nivo vode opao.
Kada bi vodostaj porastao, nestajala bi pod površinom jezera.
Za nekadašnje stanovnike Lisičića predstavljala je podsjetnik na mjesto u kojem su odrasli, njihove domove i život koji je nestao pod vodom.
Prema objavljenim svjedočenjima, munara se nakon nekoliko godina sama obrušila.
Ipak, priča o njoj nastavila je živjeti među stanovnicima ovog kraja.
Nije želio napustiti rodni kraj
Avdina borba za ostanak u Lisičićima nije završila rušenjem džamije.
Dok su mnoge porodice bile primorane preseliti se na druge lokacije, on je, prema kazivanjima njegovih potomaka, odlučio ostati u blizini rodnog mjesta.
U početku je živio u improvizovanom skloništu, a kasnije je na zemlji iznad nivoa jezera napravio malu baraku.
S vremenom je uspio izgraditi kuću i nastaviti život u Lisičićima.
Njegovi potomci svjedočili su i da je zbog nastojanja da ostane na tom području imao problema s tadašnjim vlastima te da je plaćao kazne.
Uprkos teškoćama, nije odustajao od zavičaja.
Desetak godina kasnije ponovo je gradio džamiju
Posebno zanimljiv dio Avdine životne priče odnosi se na period nakon potapanja starog sela.
Prema porodičnim sjećanjima zabilježenim u reportaži, desetak godina nakon rušenja stare džamije Avdo je organizovao akciju izgradnje nove.
Na zemlji iznad Jablaničkog jezera počeo se razvijati novi život, a džamija je ponovo postala mjesto okupljanja stanovnika.
Čovjek koji se, prema kazivanjima porodice, nekada popeo na munaru kako bi spriječio rušenje starog vjerskog objekta, godinama kasnije učestvovao je u stvaranju novog.
Posljednje počivalište pronašao je uz džamiju
Avdo Sarajlić preminuo je 1975. godine.
Prema svjedočenjima zabilježenim u izvornoj reportaži, odlukom džematlija ukopan je u haremu džamije u Lisičićima.
O njegovom životu i odnosu prema džamiji govorio je i tadašnji imam Ćamil Pinđo, čije je sjećanje također zabilježeno u priči o potopljenom selu.
Avdin mezar ostao je uz džamiju kojoj je, prema kazivanjima porodice, posvetio veliki dio života.
Potomci mu podigli hair-česmu u obliku munare
Sjećanje na Avdu Sarajlića nije nestalo njegovom smrću.
Njegovi potomci kasnije su uredili hair-česmu u obliku munare, kao simboličan podsjetnik na čovjeka i događaje koji su obilježili historiju njihove porodice.
Prema objavljenom svjedočenju, u njenoj gradnji korišteni su i kameni dijelovi stare džamije, sačuvani nakon povlačenja vode.
Na taj način dio nekadašnjih Lisičića dobio je svoje mjesto u novom naselju.
Priča o čovjeku koji nije zaboravio svoj zavičaj
Priča o Avdi Sarajliću mnogo je više od porodičnog sjećanja na jednog čovjeka.
Ona govori o vremenu kada je izgradnja velikih infrastrukturnih objekata iz temelja mijenjala živote stanovništva, a čitava naselja nestajala pod vodom.
Govori i o ljudima koji su se teško mirili s gubitkom svojih domova, zemlje i mjesta za koja su bili vezani generacijama.
Avdo Sarajlić možda nije ime koje se često spominje u historijskim knjigama, ali je zahvaljujući svjedočenjima njegovih potomaka sačuvana priča o čovjeku koji je, prema njihovim kazivanjima, pokušao odbraniti džamiju i nije odustao od života u rodnim Lisičićima.
Danas, decenijama nakon potapanja starog sela, njegova životna priča ostaje dio sjećanja na nekadašnju dolinu Neretve.
Priča je pripremljena na osnovu historijske reportaže novinarke Enise Alagić, objavljene u magazinu Stav i prenesene na stranici Medžlisa Islamske zajednice Konjic. Opisi Avdinog protivljenja rušenju džamije, postupanja tadašnjih vlasti i pojedini detalji iz njegovog života temelje se na svjedočenjima članova porodice i sagovornika navedenih u izvornom novinarskom radu.
