U vremenu kada siromaštvo, rodna neravnopravnost i nepravda oblikuju sudbine miliona žena, priča Bahie Suleimaninadilazi granice bola, zakona i morala. Njena ispovijest, ispričana u emisiji “90 minuta”, potresla je regiju i postala simbol borbe jedne majke koja je bila spremna žrtvovati sve – doslovno sve – kako bi njena porodica preživjela.
Rođena u zemlji u kojoj je ženama uskraćeno pravo na slobodu, obrazovanje i dostojanstvo, Bahia nije imala ništa osim – nepokolebljive volje. Bez škole, bez sigurnosti, bez podrške, ali s ogromnim srcem koje je znalo samo jedno: preživjeti zbog onih koje voli.
Kada joj je muž ostao nepokretan, a dijete gladno, Bahia je odlučila postati muškarac – makar na papiru i u radničkim čizmama. Skinula je svoj veo, promijenila identitet, i postala Bakar, radnik na gradilištu. Nosila je vreće cementa, miješala malter, penjala se po skelama – sve kako bi prehranila porodicu, krijući svaki trag svoje ženstvenosti.
Prvi dani na gradilištu bili su pakao. Hodala je “muški”, govorila dubljim glasom, nosila teške čizme koje su joj ranjavale stopala. Ali bol nije bila važna – važno je bilo hraniti dijete i kupovati lijekove za muža.
Kada je novca ponestalo, Bahia je učinila ono nezamislivo – prodala je svoj bubreg. Ne u legalnoj bolnici s aplauzom i zahvalnicama, već u sjeni sistema koji ne priznaje očaj. U tišini, daleko od očiju koje bi možda prepoznale da je žena. Da je majka. Da je očajna.
Ali umjesto pomoći i priznanja, Bahia je doživjela – kaznu. Oduzeto joj je vozilo s kojim je prevozila građevinski materijal. Kazna koju nije mogla platiti odnijela je i ono malo nade što je imala.
Tek kada je progovorila u emisiji, javnost je vidjela pravu sliku – žuljevite ruke, umorno lice, i pogled koji više ne skriva istinu. Bahia Suleimani je postala simbol borbe i majčinske snage.
„Majka ne bira sebe. Majka bira ono što njezino dijete treba imati“, kazala je kroz suze.
I nije tražila sažaljenje. Samo pravo da živi – da preživi.
U svijetu koji ženama i dalje zabranjuje da sanjaju, Bahia je dokazala: ne moraš imati glas da bi bila junakinja. Dovoljno je imati srce koje nikad ne odustaje.