U ratom razorenom Sarajevu, 1993. godine, dok je išla po vodu, Ivanka Šućur pronašla je napušteno jednogodišnje dijete u ruševinama na Hrasnici. Preko njegovih prsa bila je zavezana cedulja na kojoj je pisalo: “Majka umrla, otac pobjegao. Moli se onaj ko nađe dijete da ga preda policiji da mu se nađe otac.” Bez razmišljanja, Ivanka ga je uzela u naručje i odnijela kući, ne sluteći da će mu postati druga majka i osigurati mu život pun ljubavi.
Borba za opstanak
U to vrijeme, Ivanka je već bila udovica i imala troje djece – Gorana, Zvjezdanu i Sretenku. Uprkos tome, nije se dvoumila da u svoju porodicu primi još jedno dijete – malog Elvisa Salkanovića.
Da bi mu obezbijedila mlijeko u prahu, Ivanka je svakih sedam dana davala krv, jer je to bio jedini način da dobije humanitarnu pomoć od Karitasa. To je trajalo tri mjeseca, dok volonteri nisu otkrili njen plan. Njena hrabrost i požrtvovanost nisu prošle nezapaženo – u Parku pravednika u Italiji zasađeno je Drvo života i podignut je spomenik u njenu čast.
– Kada sam ga izvukla iz ruševina, zgrabio me oko vrata. Kada je vidio moju kćerku na prozoru, samo je rekao – “mama”. To su bile njegove posljednje riječi. Poslije je zanijemio od šoka i straha od granata. – prisjećala se Ivanka.
Elvisov biološki otac je pobjegao u selo kod Tuzle i nikada ga nije potražio.
Elvisovo odrastanje i potraga za odgovorima
Elvis je rastao uz Ivankinu djecu, koja su ga odmah prihvatila kao brata. Najstariji sin Goran rekao je: “Elvisa nikome nećemo dati.”
Kako je odrastao, Elvis je počeo postavljati pitanja o svom porijeklu. Kada je imao osam godina, pitao je Ivanku zašto ga je majka ostavila.
– Srce mi se steglo, nisam mogla da mu kažem istinu. Rekla sam mu da majke nekada rade ono što misle da je najbolje. Više nikada nije pitao. – govorila je Ivanka.
Njegova biološka majka jednom se pokušala čuti s njim. Kada ga je pitala da li mu nešto treba, odgovorio joj je: “Treba mi samo majčina ljubav.” Nakon toga, prekinula je poziv i nikada se više nije javila.
Iako ga otac nikada nije potražio, Elvis ima dva polubrata. Sa Alenom je uspostavio blizak odnos, dok mu se nedavno javio i drugi polubrat iz Njemačke.
Ivankina nesebičnost ne poznaje granice
Tokom rata, Ivanka je brinula i o starijoj komšinici Adili Trivučić, koja je izgubila sina. Svaki dan joj je nosila obroke. Kada je Adila preminula, Ivanka je podigla kredit od 1.500 KM da bi joj osigurala dostojanstvenu sahranu, iako nije znala kako će vratiti dug.
Njen suprug Nedeljko poginuo je od granate samo nekoliko mjeseci prije nego što je pronašla Elvisa. Uprkos svemu, borila se da održi porodicu.
– Četiri puta mjesečno davala sam krv za hranu. Ali nisam odustajala. Elvis je moje dijete i nikome ga ne dam. – odlučno je govorila.
Posljednji dani Ivanke Šućur
Ivanka je preminula 2016. godine, ostavivši iza sebe četvoro djece i četvoro unučadi.
– Moj život nije bio lak, ali sam imala ljubav svoje djece. Nikada nisam bila bogatija. – govorila je pred kraj života.
Njen sin Elvis bio je uz nju do posljednjeg trenutka. Kada je Ivanka teško oboljela, dao je otkaz kako bi se brinuo o njoj.
– Od 24 sata, Elvis je uz mamu bio 18. – priča Sretenka.
Kada su im u bolnici rekli da je preminula, Elvis je bio slomljen. “Samo je tražio da je vidi.”
Danas, Elvis razmišlja o odlasku u Njemačku, ali mu je teško napustiti sestru i brata.
– Majka nas je naučila da budemo složni. Obećali smo joj da ćemo uvijek biti tu jedni za druge. – zaključili su Goran i Sretenka.
Ivankina priča kao podsjetnik na prave vrijednosti
Ivanka Šućur nije dijelila ljude po vjeri, naciji ili rasi – pomagala je svakome kome je mogla. Njena priča ostaje inspiracija i dokaz da majčinska ljubav nema granice.