Dok mnoge porodice širom Bosne i Hercegovine ove zime jedva sastavljaju kraj s krajem zbog visokih cijena ogrjeva, priča o nesebičnoj humanitarnoj akciji jednog oca i njegovih sinova vraća vjeru u ljudsku solidarnost. Ova skromna porodica, bez ikakvih očekivanja i podrške sponzora, provela je mjesece u šumi sijekući i pripremajući drva za one koji nisu imali dovoljno novca da se ugriju.
Početak nesebične misije
Sve je počelo kada je otac, poznat u svom kraju po dobroti i osjećaju za pravdu, odlučio da ne može nijemo posmatrati kako njegovi sugrađani pate zbog hladnoće. U razgovoru sa sinovima došao je do ideje da iskoriste ono što najbolje znaju – rad, trud i volju – kako bi pomogli onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Bez velike medijske pompe i bilo kakve institucionalne podrške, u samo nekoliko mjeseci posjekli su čak 80 kamiona drva i podijelili ih širom svog kraja.
Pomoć bez diskriminacije
Njihova akcija bila je vođena isključivo humanim motivima – nisu pravili razliku među ljudima, niti su se obazirali na vjeru, nacionalnost ili socijalni status. Njihova jedina misija bila je da niko ne ostane u hladnoj kući.
“Znamo koliko je zima surova za one koji nemaju dovoljno sredstava. Drva su skupa, a plate su male. Nismo mogli samo sjediti i gledati ljude kako se smrzavaju,” rekao je otac. Njegovi sinovi su ponosno dodali da im naporan rad nije bio težak jer su znali da njihov trud znači toplinu u nečijem domu.
Reakcija zajednice
Priča o njihovom nesebičnom činu brzo se proširila, dirnuvši srca mnogih. Komšije su ih hvalile, a neki su se čak pridružili akciji, donirajući dodatna drva ili nudeći pomoć u transportu.
Jedna starija žena, kojoj su donijeli ogrjev, kroz suze je ispričala:
“Mislila sam da ću ovu zimu provesti u hladnoj kući jer nemam novca da kupim drva. A onda su došli oni, bez da sam ih pitala, i napunili mi dvorište. Ovo je najveća dobrota koju sam doživjela.”
Lekcija za budućnost
Ovo nije samo priča o dobročinstvu – ona je snažan podsjetnik da pojedinci mogu učiniti ogromnu razliku u svojoj zajednici. Dok su mnogi čekali pomoć od institucija, otac i sinovi su odlučili da ne gube vrijeme i uzeli stvari u svoje ruke. Njihov primjer sada inspiriše druge ljude da učine koliko mogu – bilo kroz fizički rad, donacije ili prosto podizanje svijesti o tome da niko ne bi smio ostati zaboravljen.
Njihov gest pokazao je da istinska dobrota ne poznaje granice, a zajednica koja stoji zajedno – prebrodiće i najteže zime.