Suzana Đorđević, rodom iz Čapljine, imala je veoma teško djetinstvo odrastajući bez roditelja. Životni put doveo ju je Gradačac gdje je zasnovala obitelj, a svoj život posvetila uzgoju i prodaji cvijeća — ali njena priča nije samo o poslu, već o snazi, ljubavi i humanosti.
Odrasla bez roditelja, uz baku koja joj je bila najveća podrška, Suzana je od malih nogu naučila što znače borba i samostalnost. Već sa 17 godina uspjela je izgraditi vlastitu kuću, a kasnije i obitelj.
Radila je kao medicinska sestra, ali je srce odvelo u potpuno drugom smjeru — prema cvijeću i prirodi. Danas, već osam godina, ima svoj štand u Živinicama, vodi svoj mali biznis, njeguje svaku biljku i svakog kupca dočekuje osmijehom i pjesmom.
„Cvijeće me smiruje, daje mi mir koji nisam imala kao dijete. Kad vidim da nekome uljepšam dan jednim cvijetom, to mi je najveća sreća“, priča Suzana u razgovoru za Tatabrada TV, koja je njenu emotivnu priču donijela u videu koji je dirnuo cijelu regiju.
Suzana danas ne samo da brine o sebi i svojoj porodici, nego i pomaže drugoj djeci bez roditelja, donira im ono što može i pokazuje da se i iz najtežih početaka može izrasti u osobu koja širi dobrotu.
Njena tezga u Živinicama postala je prepoznatljivo mjesto – ne samo po najljepšem cvijeću, već po toplini žene koja je iz ničega stvorila sve.