Prošlo je 12 godina od smrti Minele Zukić iz Ribnice kod Zavidovića, diplomirane pravnice čija je životna priča nakon teške saobraćajne nesreće postala priča o humanosti, doniranju organa i četiri spašena života.
Minela je stradala u saobraćajnoj nesreći, a dok se nalazila u komi, njena porodica suočila se s jednom od najtežih odluka koje roditelji mogu donijeti – pristali su donirati njene organe.
Kako piše Federalna.ba, bila je to prva eksplantacija organa obavljena u Kantonalnoj bolnici Zenica, a Mineline organe dobile su četiri osobe iz Tuzlanskog kantona.
Odluka porodice koja je spasila četiri života
Dok se u javnosti često govori o značaju transplantacije i doniranja organa, priče donora i njihovih porodica nerijetko ostaju u drugom planu.
Minelina porodica odlučila je nakon tragedije nastaviti njenu humanu misiju. Njihova odluka značila je novu priliku za život ljudima kojima je transplantacija bila jedina nada.
Jedna od njih je Ifeta Karić, kojoj je transplantirana jetra.
„Dišem, mogu pričati, pomicati se. Bila sam svjesna da je to uspjelo. A prvo što mi je palo na pamet je kako je porodici koja je izgubila svoju kćerku“, kazala je Ifeta za Federalnu.ba.
Njene riječi pokazuju i drugu stranu transplantacije – dok za jednu porodicu počinje novi život, druga istovremeno prolazi kroz nenadoknadiv gubitak.
Nakon osam godina dijalize dobila novi bubreg
Na godišnjicu Mineline smrti porodicu Zukić posjetila je i Hasija Herić.
Kako navodi Federalna.ba, Hasija se osam godina borila s dijalizom prije nego što je dobila novi bubreg.
„To je bio težak korak i odluka. Uvijek smo neizmjerno zahvalni, i moja porodica, dok smo živi, ja i moj muž i svi ostali“, rekla je Hasija Herić za Federalnu.ba.
Dvanaest godina nakon tragedije, susreti porodice Zukić s ljudima kojima je doniranje organa omogućilo nastavak života čuvaju sjećanje na Minelu i odluku koju je njena porodica donijela u najtežim trenucima.
Otac 12 godina vodi borbu da donori ne budu zaboravljeni
Minelin otac Sead Zukić svih ovih godina nastoji izboriti dostojno mjesto za sjećanje na kadaverične donore i njihove porodice.
Osnovao je Fondaciju „Minelino srce“, a prema navodima Federalne.ba, pokrenuo je i inicijativu za osnivanje Udruženja porodica kadaveričnih donora, čiji bi članovi bili i živi donori.
Jedna od njegovih velikih želja jeste izgradnja spomen-obilježja u krugu Kantonalne bolnice Zenica, gdje je, prema podacima koje prenosi Federalna.ba, posljednjih godina urađeno 18 kadaveričnih eksplantacija.
Sead smatra da takvo obilježje mora biti dostojno ljudi čiji su organi nakon smrti omogućili drugima da nastave živjeti.
„Svi hoće da naprave neko spomen-obilježje jeftino, malo, a ja nikad neću pristati. Ako ja budem odlučivao, to mora biti dostojno spomen-obilježje. Čak sam ja nudio svojih 20.000 maraka da se uloži. Meni treba samo dozvola i mjesto“, kazao je Sead za Federalnu.ba.
Postoje tri idejna rješenja, ali spomen-obilježja još nema
Prema informacijama koje je objavila Federalna.ba, postoje tri idejna rješenja za spomen-obilježje, ali do njegove realizacije još nije došlo.
Sead Zukić zbog nedostatka sistemske podrške najavljuje i inicijativu za izmjene zakonskih rješenja, smatrajući da postojeći propisi ne pružaju odgovarajuću zaštitu kadaveričnim donorima i njihovim porodicama.
„Tamo nema nijednog jedinog slova o zaštiti kadaveričnih donora i njihovih porodica. Sva tri zakona sam naučio napamet, 12 godina ih iščitavam“, istakao je Zukić.
Riječ je o njegovoj ocjeni postojećih zakonskih rješenja koju prenosi Federalna.ba, dok bi eventualne izmjene propisa morale proći zakonom predviđene procedure.
Borba za Minelu, ali i sve druge donore
Dvanaest godina nakon smrti njegove kćerke, Seadova borba nije usmjerena samo na očuvanje uspomene na Minelu.
Želi, kako proizlazi iz priče koju je objavila Federalna.ba, da se ne zaborave ni drugi donori i njihove porodice – ljudi koji su u trenucima vlastite tragedije donijeli odluku kojom je nekome drugom pružena nova prilika za život.
Minela Zukić izgubila je život kao mlada žena, ali odluka njene porodice pomogla je da četiri druga života budu spašena.
Dvanaest godina kasnije, ljudi kojima su njeni organi omogućili nastavak života i dalje pamte Minelu i porodicu koja je u jednom od svojih najtežih trenutaka rekla „da“ doniranju organa.