Bonaventura Bono Pavković iz Izbična kod Širokog Brijega ima 100 godina, ali i dalje svakodnevno radi u vrtu, zida suhozid i vozi automobil. Iako je zakoračio u 101. godinu života, ovaj vitalni Hercegovac ne odustaje od svojih navika, a već je odlučio šta će posaditi naredne godine – grah.
Kako je ispričao za Glas Hercegovine, čija ga je ekipa posjetila u Izbičnu, Bono je rođen 14. februara 1926. godine, živi sam i svakodnevno obavlja poslove koje još može raditi.
Na pitanje odakle mu toliko snage, kratko je i duhovito odgovorio:
„Atomska energija.“
Ustaje u pet ujutro i radi gotovo cijeli dan
Kako je ispričao za Glas Hercegovine, Bono ustaje oko pet sati ujutro, nakon čega odlazi u vrt.
Radi do podneva, zatim se vraća kući na odmor, a poslu se ponovo posvećuje oko 16 ili 17 sati.
„Svaki dan radim, cilo ljeto“, kazao je.
Ove godine na zemlji koju uređuje nije ništa sadio. Umjesto toga, prekopavao je zemljište i zidao suhozid.
Zidanje kamenom naučio je još kao dijete, a tokom života gradio je kuće i zidove oko vrtova.
Suhozid koji trenutno gradi povezan je s proširenjem ceste uz vrt, zbog čega je odlučio pomjeriti zid i urediti prostor.
I danas zna kako odabrati kamen, gdje ga udariti i kako ga pravilno uklopiti u zid.
Vozački ispit položio sa 72 godine
Jedan od zanimljivijih detalja Boninog života jeste činjenica da i danas vozi automobil.
Kako je otkrio u razgovoru za Glas Hercegovine, vozački ispit položio je tek sa 72 godine, i to iz prvog pokušaja.
Automobilom uglavnom prelazi kratku udaljenost od približno 700 metara do svog vrta.
Po gradu, kaže, ne vozi.
Otkrio je i da nakon operacija oba oka može čitati bez naočala.
Slobodno vrijeme ponekad provodi gledajući nogometne utakmice, a tokom razgovora prisjetio se utakmice koju je prethodne večeri gledao do 23 sata.
„Slabo su igrali ovi naši“, prokomentarisao je.
Majka ga nije prepoznala kada se vratio kući
Iza ovog stogodišnjeg Hercegovca nalazi se dug život ispunjen brojnim izazovima i teškim trenucima.
Kako je ispričao ekipi Glasa Hercegovine, posebno se sjeća povratka kući 1946. godine, kada je imao svega 30 kilograma.
Bio je toliko iscrpljen da ga vlastita majka nije prepoznala.
Tokom života bavio se poljoprivredom, nosio duhan u Bosnu, a deset godina proveo je radeći u Švicarskoj.
Prisjećajući se nekadašnjeg života u Izbičnu, govorio je o uzgoju krompira i kukuruza, kao i o ovcama, kozama i svinjama koje su mještani držali.
Danas je, kaže, stoke u selu sve manje, a njegovih vršnjaka više nema.
„Moje generacije nema“, rekao je Bono.
Za novu ženidbu imao je jedan zanimljiv uslov
Uprkos godinama, Bono nije izgubio smisao za humor.
Udovac je i prima penziju, a kako je ispričao za Glas Hercegovine, razmišljao je i o ponovnoj ženidbi.
Ipak, imao je jedan zanimljiv uslov – želio je ženu između 65 i 70 godina koja zna voziti automobil.
Tokom razgovora rado se prisjećao mladosti, šalio se i postavljao zagonetke svojim sagovornicima.
„Ja sam bio prvi momak u Širokom Brijegu“, pohvalio se Bono.
Ispričao je i kako su djevojke nekada u pjesmama spominjale njegovo ime.
Otkrio i svoju životnu filozofiju
Na pitanje postoji li tajna dugog života, Bono nije ponudio nikakav poseban recept.
Umjesto toga, u razgovoru za Glas Hercegovine svoju životnu filozofiju objasnio je jednostavnim riječima:
„Podaj Bogu Božje, a sirotinji svoje, a sebi svoje. I nema problema.“
Danas za grijanje kupuje drva jer ih više ne može sam pripremati. Za jednu zimu potrebno mu je približno osam do deset kubika.
Ipak, od poslova koje još može obavljati ne odustaje.
Trenutno želi završiti suhozid oko vrta, a već ima i plan za narednu godinu.
Ako ga zdravlje posluži, u vrtu će posaditi grah.
Cijelu reportažu s Bonavent urom Bonom Pavkovićem možete pogledati na YouTube kanalu Glas Hercegovine.
