Na današnji dan, 19. oktobra 2003. godine, u Sarajevu je u 79. godini života preminuo Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva nezavisne Republike Bosne i Hercegovine. Bio je jedna od najznačajnijih političkih ličnosti u savremenoj historiji BiH, a njegov život obilježili su politički progoni, borba za nezavisnost države i rat od 1992. do 1995. godine.
Od njegove smrti danas se navršavaju 23 godine, a njegovo ime i dalje zauzima važno mjesto u političkoj historiji Bosne i Hercegovine.
Alija Izetbegović rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Njegova porodica preselila se 1928. godine u Sarajevo, gdje je završio školovanje i proveo najveći dio života.
Još kao mladić uključio se u organizaciju „Mladi muslimani“, zbog čega je, nakon Drugog svjetskog rata, dolazio u sukob s tadašnjim komunističkim vlastima.
Tokom života dva puta je osuđivan i zatvaran zbog svog političkog i ideološkog djelovanja.
Osuđen na 14 godina zatvora, na slobodu izašao 1988. godine
Jedan od najpoznatijih događaja iz njegovog života bio je takozvani Sarajevski proces 1983. godine.
Izetbegović je tada, zajedno s grupom muslimanskih intelektualaca, izveden pred sud i osuđen na 14 godina zatvora.
Nakon što je odslužio dio kazne, na slobodu je pušten 1988. godine.
Samo dvije godine kasnije postao je jedan od najvažnijih političkih aktera u Bosni i Hercegovini.
Od osnivanja SDA do proglašenja nezavisnosti BiH
U maju 1990. godine bio je jedan od osnivača Stranke demokratske akcije (SDA), a na njenoj osnivačkoj skupštini izabran je za prvog predsjednika stranke.
Nakon prvih višestranačkih izbora iste godine izabran je za člana Predsjedništva tadašnje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, a potom i za predsjednika Predsjedništva.
Na toj funkciji dočekao je raspad Jugoslavije i referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, održan 29. februara i 1. marta 1992. godine.
Bosna i Hercegovina međunarodno je priznata u aprilu 1992. godine, nakon čega je uslijedio rat koji je trajao do kraja 1995. godine.
Izetbegović je tokom rata bio na čelu Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i imao ulogu vrhovnog komandanta oružanih snaga RBiH.
Bio je jedan od potpisnika Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je 1995. godine okončan rat u Bosni i Hercegovini.
Povukao se iz Predsjedništva 2000. godine
Nakon rata nastavio je politički angažman.
Na prvim poslijeratnim izborima 1996. godine izabran je za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a tokom mandata obavljao je i dužnost predsjedavajućeg Predsjedništva.
Iz aktivne državne politike povukao se u oktobru 2000. godine, navodeći zdravstvene razloge.
Izetbegović je bio i autor brojnih knjiga i publicističkih radova.
Među njegovim najpoznatijim djelima su „Islam između Istoka i Zapada“, „Islamska deklaracija“, „Problemi islamskog preporoda“, „Moj bijeg u slobodu“ i „Sjećanja“.
Na posljednji ispraćaj došlo oko 150.000 ljudi
Alija Izetbegović preminuo je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu.
Ukopan je na šehidskom mezarju Kovači, a njegovoj dženazi prisustvovao je veliki broj građana Bosne i Hercegovine, kao i predstavnika drugih država.
Prema tadašnjim medijskim procjenama, na posljednjem ispraćaju okupilo se približno 150.000 ljudi.
„Važno je da je Bosna opstala“
Izetbegovićevo političko djelovanje i danas je predmet historijskih istraživanja, političkih rasprava i različitih ocjena.
Ipak, jedna od poruka po kojoj je ostao posebno prepoznatljiv odnosi se na očuvanje Bosne i Hercegovine kao zajedničke države svih njenih naroda i građana.
Često se prisjeća i njegovih riječi o tome da Srbi trebaju biti Srbi, Bošnjaci Bošnjaci, a Hrvati Hrvati, ali da svi trebaju biti i „malo više Bosanci“.
Dvadeset tri godine nakon njegove smrti, godišnjica je prilika za prisjećanje na period u kojem je Bosna i Hercegovina stekla nezavisnost, prošla kroz rat i započela poslijeratnu obnovu.
