Problem ovisnosti o kockanju u Bosni i Hercegovini više odavno nije vezan samo za odrasle muškarce. Dobna granica sve se više spušta, a među onima koji kockaju ima čak i osnovnoškolaca.
Na ozbiljnost situacije upozorio je mostarski psiholog Marko Romić, voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju, koji već 15 godina radi s osobama pogođenim ovim problemom.
Kako je Romić kazao u razgovoru za FENA-u, među osobama koje imaju ozbiljan problem s kockanjem danas se mogu pronaći ljudi praktično svih generacija – od tinejdžera do osoba duboko u starosti.
Posebno zabrinjava njegovo upozorenje o djeci.
“Imamo djecu u šestom razredu koja kockaju. Imamo djecu od 15 i 16 godina koja su patološki kockari i zadovoljavaju sve kriterije da ih tako proglasimo. S druge strane, imamo bake i djedove od 80 i više godina koji su također patološki kockari”, upozorio je Romić za FENA-u.
Kladionice i reklame postale dio svakodnevice
Romić smatra da društvo još nije dovoljno svjesno razmjera problema. Prema njegovim riječima, ozbiljnost situacije najčešće prvo shvate porodice ovisnika, i to tek nakon što posljedice postanu velike.
“Samo oni u čijim se obiteljima to događa postaju svjesni problema, ali najčešće tek kada bude jako kasno i kada je šteta već velika”, kazao je.
Posebno upozorava na ogromnu prisutnost kladionica, kockarnica i reklama za igre na sreću. Smatra da se građanima koji teško žive od svojih primanja na taj način dodatno stvara privid da bi upravo kockanje moglo predstavljati izlaz iz finansijskih problema.
Kao primjer naveo je čovjeka koji zarađuje 1.500 KM i od tog iznosa pokušava izdržavati suprugu i dvoje djece, dok je istovremeno gotovo svakodnevno izložen reklamama i objektima za klađenje.
“Najveće, najšarenije i najzanimljivije reklame upravo su te. U medijima, bez obzira na to o kojem je mediju riječ, teško je sastaviti pet minuta programa bez reklame za klađenje. Ni ulicama ne možemo proći, a da svakih pedesetak metara ne naiđemo na kockarnicu ili kladionicu”, rekao je Romić.
Kao dodatni problem vidi nedostatak ozbiljnih preventivnih programa kojima bi se djeci i mladima objasnile moguće posljedice kockanja.
Od srednjoškolskih dana do ozbiljnih porodičnih problema
Prema iskustvu koje je stekao radeći s ovisnicima, tipičan pacijent najčešće je muškarac srednjih godina koji je s kockanjem počeo još u mladosti.
Problem se, kaže, često godinama skriva od partnera i porodice, sve dok dugovi, narušeni odnosi i druge posljedice više ne mogu biti sakriveni.
Ipak, praksa pokazuje da među osobama kojima je potrebna pomoć nisu samo muškarci. Romić navodi da se susreće i s djevojkama, ženama, maloljetnicima, ali i osobama od 80 godina.
Trenutno, kako je rekao, u procesu liječenja ima i nekoliko osoba od svega 16 godina.
Tek mali broj potraži pomoć
Posebno zabrinjava podatak koji Romić iznosi o spremnosti ovisnika da započnu liječenje.
“Samo jedan posto onih koji bi se trebali liječiti zapravo se liječi. Ljudi kriju problem do besvijesti, okreću glavu i ne žele se suočiti s tom temom”, upozorio je.
Prema njegovom iskustvu, veoma rijetko upravo osoba koja kocka prva zatraži stručnu pomoć. Mnogo češće prvi korak naprave supruga, majka, sestra ili drugi član porodice.
Pomoć se, naglašava, može potražiti i preko porodičnog ljekara, koji pacijenta potom može usmjeriti prema stručnjacima. Romić vodi program liječenja u koji mu se, kako navodi, javljaju ljudi iz različitih država regije.
Anonimnost osoba uključenih u liječenje smatra izuzetno važnom, a tokom dugogodišnjeg rada posebno se oslanja na grupnu terapiju.
Porodicama savjetuje da postave jasnu granicu
Članovima porodice osoba koje kockaju Romić savjetuje da problem ne prikrivaju i ne omogućavaju njegovo daljnje trajanje, nego da postave jasne uslove.
“Onima koji kockaju uzalud je poručivati bilo što. Ali poručio bih njihovim suprugama, majkama, očevima, sestrama i svima kojima je do njih stalo da ih jednostavno uvjetuju: ‘Ili ćeš se liječiti ili više nemaš ono što si imao od mene, kao od supruge, sestre, majke’”, poručio je.
Iskustvo mu pokazuje da ovisnici mogu godinama vjerovati kako situaciju drže pod kontrolom. Pomoć često počinju tražiti tek kada nastanu veliki dugovi ili kada zbog kockanja počnu gubiti porodicu.
Romić je svoja iskustva pretočio i u knjigu “Izbavi nas od zla”, namijenjenu prvenstveno porodicama osoba ovisnih o kockanju. U njoj donosi primjere posljedica patološkog kockanja, savjete za porodice te iskustva kockara i njihovih najbližih.
