Prije tačno deset godina, 17. maja 2015. godine, Srbija je bila svjedok jednog od najstrašnijih porodičnih zločina u svojoj novijoj historiji. Tog dana, Rade Šefer iz Sente pretvorio je slavlje u nezamislivu tragediju, ubivši šest osoba, među kojima su bili članovi njegove najbliže porodice. Krvavi pohod, koji je počeo samo dan nakon svadbe njegovog sina Vlastimira, završio je brutalnim ubistvima u dva sela – Oromu i Martonošu.
Dvostruko mjesto zločina
Rade je prvo otišao u selo Orom, gdje su živjeli roditelji njegove bivše supruge Rože. Tamo je, bez milosti, usmrtio Jenea i Gizelu Traćik, njenog oca i majku. Odmah nakon toga, kreće ka Martonošu, gdje se nastavilo krvoproliće.
U dvorištu kuće porodice Bajtai, Rade otvara vatru čim izlazi iz automobila. Ubijena je njegova bivša supruga Roža, zatim snaha Natalija Bajtai, kao i njeni roditelji Šandor i Karolina. Njegov sin Vlastimir samo je pukom srećom izbjegao smrt – kada je Rade uperio pušku u njega, ona je škljocnula jer nije bilo metaka.
Heroj u trenutku užasa
Masakr je okončan zahvaljujući Emanuelu Danjonu, francuskom državljaninu i mužu Natalijine sestre. Emanuel je, vidjevši krvavi napad, reagovao instinktivno – udarcima stolicom usmrtio je Šefera i tako zaustavio daljnju tragediju, vjerovatno spasivši mnoge živote.
Njegova supruga Natalija Danjon bila je ranjena, ali je preživjela.
Svjedoci užasa
Žolt Bajtai, koji je u kući živio s porodicom, u trenu je ostao bez roditelja i sestre. Komšije i mještani još se sjećaju tog dana. Jene Farago, susjed porodice Bajtai, prisjetio se trenutka kada je shvatio da se nešto strašno dogodilo:
„Kosio sam djetelinu kada sam ugledao policijske automobile. Moja žena mi je rekla da ne možemo proći tom ulicom. Kasnije smo saznali šta je Rade uradio. Takvo nešto Martonoš nikada nije doživio.“
Gergelj Horvat, predsjednik mjesne zajednice Martonoš, kaže da se u selu danas rijetko priča o zločinu, ali da ga niko nije zaboravio:
„Bilo je okupljanje penzionera tog dana. Čuli smo da se nešto desilo u ulici Maršala Tita. Policija je blokirala ulaz. Tek kasnije sam saznao razmjere tragedije. Mještani pamte šta se dogodilo 17. maja.“
Uzroci i motivi
Motiv masakra nikada nije do kraja razjašnjen. Prema tadašnjim navodima medija, vjeruje se da Rade nije mogao podnijeti to što ga je supruga Roža ostavila. Otišla je da radi u Francusku, a kasnije se nastanila kod roditelja u Oromu. Neposredno nakon svadbenog veselja, izbila je žučna rasprava između Radeta i Rože, u kojoj je sin Aleksandar stao u majčinu odbranu. Iako je tada priveden, Rade je ubrzo pušten. Samo dan kasnije, izvršio je masakr.
Zaključak
Tragedija porodice Šefer i Bajtai ostaje jedno od najmračnijih poglavlja porodičnog nasilja u Srbiji. Deset godina kasnije, mještani Martonoša i Oroma ne zaboravljaju krvavi 17. maj, dan kada je slavlje pretvoreno u pakao.