Jedan od najuglednijih neurohirurga u regiji, profesor Josip Paladino, u razgovoru za Večernji list podijelio je svoja najdublja razmišljanja o životu, medicini i emocijama koje ga prate u operacionoj sali. Ovaj cijenjeni stručnjak, koji je kroz godine pomogao hiljadama pacijenata, otkrio je kako se nosi s teškim trenucima kada medicina dosegne svoje granice.
– Kad operiram dijete i shvatim da ne mogu pomoći, pomislim: Bože, uzmi mene – iskreno je priznao profesor Paladino, otkrivajući koliko emotivno doživljava svoj poziv.
Čovjek kojeg svi poštuju
Pripremajući se za intervju s profesorom Paladinom, novinar Večernjeg lista razgovarao je s mnogim ljudima iz različitih društvenih sfera. Svi su imali identičan odgovor – Paladino je izuzetna osoba i vrhunski stručnjak koji je obilježio neurohirurgiju u regiji.
Taj dojam dodatno je potvrdila i slučajna situacija u zagrebačkom kafiću, kada se u razgovor spontano uključio nepoznati čovjek.
– Paladino je zaista poseban. Nevjerovatna skromnost i poniznost. Poznajem ga jako dobro, bio sam s njim prije nekoliko dana i pomogao mi je – rekao je on, potvrđujući priče brojnih ljudi kojima je ovaj vrhunski liječnik promijenio život.
Skroman i posvećen svom pozivu
Iako jedan od najcjenjenijih stručnjaka u regiji, Paladino ne voli biti u centru pažnje. Kada mu je novinar predložio intervju, prvo je pokušao izbjeći ideju.
– Ne znam koliko bih vam ja mogao biti zanimljiv – rekao je skromno.
Ipak, na nagovor kolega, pristao je na razgovor koji je trajao do kasnih večernjih sati.
U njegovom uredu na Radiokirurgiji u Svetoj Nedelji, između medicinske opreme i kompjutera, pažnju privlače i predmeti koji otkrivaju njegovu ljubav prema tradiciji – grb Hajduka, figurica Sinjske alke i drugi simboli njegovog rodnog kraja.
Profesor Paladino, osim što je vrhunski neurohirurg, ostaje i čovjek koji vjeruje u humanost, empatiju i pravu misiju medicine – spašavanje života po svaku cijenu.
Autor izvornog texta : Željko Janković / Večernji list